Preko dana štrajk, uveče – buzuki
Specijalno za „Politiku”
Atina, novembra – Grci imaju svoj recept za borbu protiv krize! Preko dana štrajk i mobilni, a u večernjim satima – uzaki i buzuki.U praksi, to znači da su poslednjih dana ponovo u protestnim povorkama ili van radnog mesta. Juče nije bilo metroa i većine letova „Olimpika”, prethodnih dana nije bilo autobusa, tramvaja...
Na uzletnoj pisti međunarodnog aerodroma u Atini nezadovoljni radnici „Olimpika” blokirali su uzletnu pistu. Sa transparentima i megafonima u rukama,protestujući protiv privatizacije nacionalne aviokompanije, ometali su aviosaobraćaj, sprejom ispisivali po parkiranim avionima sve dok se nije umešalo obezbeđenje. Ministru transporta koji se privatnim letom u Atinu vratio baš u momentu najžešćeg protestademonstranti su uputili mnogo optužbi i ružnih reči.
Zbog protesta zaposlenih u „Olimpiku” otkazuju se letovi na domaćim i inostranim linijama.Sve ovo samo povećava gubitke koji su već daleko iznad dve milijarde evra, dok je država pritisnuta protestima zaposlenih od kojih će polovina biti otpuštena, ali i obavezama prema EU da što pre sprovede privatizaciju.
Radnici metroa, tramvaja i drugih vidova prevoza svakodnevno organizuju obustave rada od po nekoliko sati. Zahtevi su isti kao i prošle nedelje kada je Grčka bila paralisana generalnim štrajkom i kada je došlo do ozbiljnih sukoba sa policijom. Štrajkači traže usporavanje ili promenu kursa ekonomskih reformi, zaustavljanje privatizacije, rast plata...
Ovo poslednje teško da će uskoro biti realizovano jer posledice ekonomske krize polako stižu i tek će zahvatiti Grčku. Dakle,država je obećala zaštitu štednje građana i garantovala 100.000 evra,ali ne može da spreči pad akcija čak i velikih banaka, mada su najviše pale akcije u sferi medija i uopšte sredstava informisanja, za 16,5 odsto, zatim u sferi proizvodnje hrane za 15 posto i u građevinarstvu za 14 posto... Teško je sprečiti krizu na tržištu nekretnina koje je ovde bilo vrlo aktivno,ali i predvideti buduće gubitke u turizmu koji je glavna privredna grana... Najavljen je smanjeni rast proizvodnje, pooštrena kontrola rasta cena u supermarketima, ali bez velikih rezultata. Jer upravo veliki lanci, „Marinopulos”, „Veropulos” i „Atlantis” prvi su prekršili dogovor i podigli cene – zbog čega su izrečene prve kazne od 300.000 evra.
U isto vreme, nekako uporedo sa ekonomskom krizom, raste i talas kriminala na koji Grčka nije naučila. Od uličnih pljački, preko organizovanog obijanja stanova, do krađe automobila i kidnapovanja. Još uvek nije jasno ko je i pod kakvim uslovima prošle nedelje kidnapovao solunskog biznismena Jorgosa Avazoglua za koga je tražen otkup od 400.000 evra. Kako je otet, tako je iznenada i pušten na slobodu bez ikakve nadoknade. Informacije koje daje policija, kao i u slučaju prethodne otmice u Solunu, prilično su nemušte.
Bilo kako bilo, atinska policija pojačala je svoje ulične patrole sa 500 policajaca kako bi se smanjio i zaustavio rast kriminala u centru grada. Više od prolaznika, na meti napadača su vlasnici malih prodavnica na koje se poteže i oružje. Tako su stradali vlasnici krojačke radnje, prodavnice poklona, zlatare, kioska... Policija kaže da je uzrok kriminala rastuća nezaposlenost i da su izvršioci uglavnom emigranti kojih je iz dana u dan sve više, a njihovi međusobni sukobi i sukobi sa policijom– sve su češći. Istini za volju, patrole i pozornici su na atinskim ulicama retka pojava. Oni su po opštem mišljenju, naročito građana koji traže zaštitu, uvršćeni u kategoriju nevidljivihi – nedostupnih!
Ali Grci tvrde da imaju svoj lek za krizu. U svim anketama koje se na ovu temu sprovode poslednje nedelje, odgovor je isti. Za sve može da nema, ali za dobar uzaki, za provod u buzukeriji i ćaskanje mobilnim, u Grčkoj uvek mora da se ima. U zemlji sa 11 miliona stanovnika zvanično je registrovano 17 miliona mobilnih telefonskih brojeva.
TV kamere su poslednjih dana beležileatmosferu u buzukerijama, glavnom mestu za provod. I Grci su se, sudeći po snimcima, provodili, pevali i igrali kao da nema nikakvih problema. Objašnjavaju: to je njihov način života i suočavanja sa problemima i krizom koja kuca na svačija vrata! Ali za pesmu, igru i čašicu – uvek može da se nađe. Bar u Grčkoj!