„Zub oca" – zajednička pozorišna predstava

Aleksandra Isakov

09. 05. 2024. 11:49

Са пробе представе „Зуб оца” (Фото Бранимир Ђорђев)

Na sceni Srpskog pozorišta u Mađarskoj  u centru Budimpešte uveliko teku probe na kojima dve popadije razmenjuju zajedljive opaske. To glumci našeg jedinog institucionalnog teatra van zemlje probaju novu predstavu „Zub oca”, koja je rađena po motivima dela Stevana Sremca „Pop Ćira i Pop Spira”, a u režiji Andraša Patakija. Predstava nastaje zajedničkim snagama dva ansambla, Srpskog pozorišta u Mađarskoj i Drame na mađarskom jeziku Narodnog pozorišta u Subotici.

– Ovo je istorijska saradnja sa Srpskim narodnim pozorištem u Budimpešti, to je ujedno i naša podrška tom teatru, kao jedinom i najkvalitetnijem srpskom pozorištu u dijaspori – kazao je Valentin Vencel, direktor Drame na mađarskom jeziku Narodnog pozorišta u Subotici.

Kako je objasnio Milan Rus, direktor Srpskog pozorišta u Mađarskoj njegova saradnja sa Vencelom traje već 40 godina. Istovremeno, značajno je što, kako je rekao, sada sarađuju sa teatrom koji je imao legendarne periode važne i za srpsku i za mađarsku pozorišnu istoriju.

Premijera predstave zakazana je za 26. maj u Budimpešti u prostorijama Srpskog pozorišta u Nađemeze ulici u centru mađarske prestonice. Nakon toga, u oktobru trebala bi da bude izvedena i u Subotici, na sceni novog obnovljenog pozorišta.

– Naša osnovna ideja i osnovna polazišna tačka su dvojezičnost i multikulturalnost. Zbog toga smo hteli da uradimo predstavu koja se veže za ovo podneblje i odabrali smo „Pop Ćiru i pop Spiru”, a svi glumci su perfektno dvojezični, i srpski i mađarski jezik govore na nivou maternjeg, i predstavu ćemo igrati na oba jezika. To je uostalom i naša misija. Mi smo mnoge sjajne komade srpske dramaturgije predstavili mađarskoj publici, poput dela Radoslava Zlatana Dorića, Dušana Kovačevića, Miloša Nikolića i iste predstave smo igrali na oba jezika na istim mestima, samo u različitim terminima. Mi smo, recimo, i dela Ferenca Molnara i drugih sjajnih mađarskih autora igrali na srpskom i predstavili ih publici. To jeste neka vrsta poruke i mostova, način da upoznamo susedne narode s obzirom na to da nosimo dve kulture i perfektno govorimo njihove jezike – kazao je Milan Rus.

Čuvena komedija Stevana Sremca otuda predstavlja odličan izbor za prikaz naravi, ali i univerzalnih tema u međuljudskim odnosima. Za dramatizaciju je bio zadužen Erne Verebeš, dramaturg Nacionalnog teatra Mađarske, koji kaže da ima višestruke veze sa Stevanom Sremcem. Ne samo što je njegovo delo čitao kao deo lektire u osnovnoj školi u rodnoj Senti, danas je njegova kuća nedaleko od Sremčeve rodne kuće u Senti. Već je Verebeš preveo delo sa srpskog na mađarski jezik, i delimično ga prilagodio tako da se predstava sada igra pod imenom „Zub oca”.

– Meni je kao Mađaru iz Sente poznat taj doživljaj Banata i Bačke, smejao sam se kada sam ga ponovo čitao i prevodio jer Sremac bajnim dogodovštinama slika taj period s kraja 19. veka kada imate osećaj da se vreme zaustavilo, da se ništa ne dešava. I onda imate dva popa i dve popadije i izazivanje sukoba, pri čemu se tu ne radi o nekim zločinima već o običnim ljudskim odnosima, o međuljudskim konfliktima, bez kojih ne možemo, kao što ne možemo da ih ne rešavamo – kaže Verebeš.

U predstavi igraju Tibor Kakonji, Johan Višer, Laura Tapolčanji, Monika Pešić Alisa Lacko, Anastasija Kargina, Milan Rus, Kristina Sorčik, Arpad Černik, Branimir Đorđev i Zoltan Molnar.

Reditelj Andraš Pataki poznato je ime u pozorišnom životu Mađarske, a Milan Rus kaže da je zanimljivo videti kako nas i naše naravi doživljavaju drugi.

– Za mene je veoma uzbudljiva misao da vezivanje za rodno tlo ne znači istovremeno i nacionalnu pripadnost. Spremamo predstavu u kojoj će se govoriti na više jezika i to nas vraća na autentično kulturno polazište da tvoje rodno mesto pripada tebi iako ne pripadaš istoj naciji. Tako smo pronašli tačke koje donose istovetne doživljaje i kada pripadamo različitim kulturama i nacijama. Ovo je vojvođanska priča, i u njenoj pozadini je mutltikulturalni pogled na svet i njegova otvorenost i zajedništvo – kaže Pataki.