Peking uvodi BRIKS u Evropu

Tanja Vujić

12. 05. 2024. 13:50

Домаћин француски председник Емануел Макрон је мимо уобичајеног протокола сишао низ степенице да, у равни очију, дочека лидера друге највеће економије света (Фото/EPA–EFE/Yoan Valat)

Tanja Vujić

Pogled sa vrha stepenica na dolazećeg gosta ovog puta je izostao. Jednako kao i uobičajeno grljenje. Kineski predsednik Si Đinping stigao je limuzinom ispred kapije Jelisejske palate, i tu stao. Usledila je pauza. Domaćin francuski predsednik Emanuel Makron potom je, mimo uobičajenog protokola, sišao niz stepenice, prešao kaldrmasto dvorište Jelisejske palate da u ravni očiju dočeka lidera druge najveće ekonomije sveta.

Usledilo je kratko rukovanje. I tako je Si Đinping posle skoro pet godina ponovo ušao u Evropu. U sledećih pet dana (5–10. maj) kineski lider posetio je Francusku, Srbiju i Mađarsku.

Izbor Sijevih evropskih domaćina ovog puta bio je predmet brojnih i raznovrsnih procena. Dolazak u Pariz Ursule fon der Lajen, predsednice Evropske komisije sa preostalim mandatom od mesec dana (parlamentarni izbori u EU održavaju se 6–9. juna), na trojne razgovore sa Sijem i Makronom, a na poziv Jelisejske palate, podstakao je pitanja. Kako je Peking ovog puta birao evropske sagovornike? To jest, otkud Si ovog puta baš na putanji Pariz–Beograd–Budimpešta?

Odgovor možda leži u činjenici kako Francuska, Srbija i Mađarska danas vide Evropu i svet oko sebe. I kako to onda „čita” Peking – odlučni globalni protagonista uspostavljanja novog, multipolarnog svetskog poretka, zasnovanog na drugačijim prioritetima od tekućeg poretka utemeljenog na Zapadu nakon Drugog svetskog rata.

Na stranu godišnjice: 60 godina od uspostavljanja diplomatskih odnosa Francuske i NR Kine, 25 godina od NATO bombardovanja kineske ambasade u Beogradu i 75 godina diplomatskih odnosa Budimpešte i Pekinga. Osvrt na sadašnjost, i zalet u „novu eru” – o kojoj je Si protekle sedmice počesto govorio u Parizu, Beogradu i Budimpešti – umnogome su mogli odrediti izbor domaćina za pragmatične razgovore o vrlo konkretnim i veoma raznovrsnim formatima razvoja zajedničke budućnosti.

Pre toga su Sijevi domaćini zauzeli vrlo jasne stavove i pozicije u današnjoj Evropi.

Emanuel Makron je tako na primer istaknuti zagovornik „strateške autonomije” Evrope, istovremeno uveren da je ona „u smrtnoj opasnosti”. Sa druge strane, šef Jelisejske palate prošlog leta javno je poželeo da dobije pozivnicu za učešće na samitu lidera BRIKS-a u Johanezburgu. „Trojanski konj!”, ocenila je tim povodom Marija Zaharova, portparol ruskog MIP-a. Makron na kraju nije dobio pozivnicu: ostalo je ipak nepoznato šta je o toj želji Pariza mislio tada Peking.

U međuvremenu, Srbija je u čekaonici za članstvo u EU od 2012. godine. Istovremeno, Srbija je (za sada) jedina evropska zemlja koja je dobila pozivnicu za učešće na oktobarskom samitu lidera BRIKS-a u Kazanju (Rusija).

Sa svoje strane Mađarska je od 1. jula predsedavajući Evropske unije. Često napadan u Briselu i diljem Zapada zbog drugačijeg mišljenja Budimpešte (povodom ruskih sankcija, vojne pomoći Ukrajini, simpatija prema Donaldu Trampu...), mađarski premijer Viktor Orban ističe da Mađarskoj ne pada na pamet da napusti EU, već da je „preoblikuje”.

I upravo tu, u Budimpešti, Si Đinping je svetu poslao poruku da Peking i Evropu vidi u mogućim novim mozaicima.

„Kina uvažava nezavisnu spoljnu politiku Mađarske. Prijateljstvo Kine i Mađarske iz generacije u generaciju nije usmereno ni protiv koga, niti treba da je diktirano sa strane. Odnosi Kine i Mađarske su najbolji do sada. To su odnosi za sva vremena”, istakao je Si nakon susreta sa mađarskim predsednikom Tamašom Šuljokom i premijerom Viktorom Orbanom.

Da li ovakva poruka može biti „muzika za uši” za Avganistan, Alžir, Bangladeš, Zimbabve, Kolumbiju... na listi najmanje 34 države, koje su, po rečima dr Naledi Pandor, ministarke diplomatije Južnoafričke Republike, manje-više zvanično izrazile želju da uskoro budu primljene u članstvo BRIKS-a?

Usput, Si Đinping je lane u Johanezburgu, nakon objave da su Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati, Iran, Egipat, Etiopija i Argentina pozvani u članstvo, istakao snažnu želju za „ubrzanim proširivanjem BRIKS-a” (Indija tu ima određene rezerve).

Ako bi tu bilo „brže trake”, ko bi se mogao naći na njoj jesenas? Na Zapadu tim povodom već bujaju razne spekulacije. „Potencijalno pridruživanje Srbije BRIKS-u moglo bi da omogući kineskom predsedniku Si Đinpingu da se vrati prvobitnom planu proširenja bloka, fokusiranom na Evropu, a ne na Bliski istok”, navodi francuski magazin „Intelidžens onlajn”, specijalizovan za obaveštajnu tematiku.

Za dalji razvoj globalnog geopolitičkog profila BRIKS-a „ključno pitanje je da li će Evropa biti predstavljena u Kazanju”, tim povodom ovih dana procenjuju zapadni posmatrači.

U međuvremenu, Kina pod desetogodišnjim rukovodstvom Si Đinpinga uveliko razvija dinamičnu geopolitičku mapu od Solomonskih ostrva na Pacifiku do Mauritanije na atlantskim obalama severozapadne Afrike, Kariba i Latinske Amerike.

Ipak, kojih je razmera evropski segment globalne geopolitičke mape Pekinga i njegovih sličnomislećih partnera? To pitanje moglo bi biti Sijeva tema sa Vladimirom Putinom, inače prvim stranim državnikom sa kojim se posle poseta Francuskoj, Srbiji i Mađarskoj sredinom predstojeće sedmice sreće u Pekingu.