Da Debrc zasvetli starim sjajem

13. 05. 2024. 10:28

Краљ Драгутин, фреска из Цркве Светог Ахилија у Ариљу, око 1290. (Фото „Википедија”)

Ovih dana sam gostovao na književnoj večeri u Debrcu, varošici u kojoj je stolovao kralj Dragutin.

O njemu u knjizi „Šabac u prošlosti 1”, u izdanju Istorijskog arhiva u Šapcu, 1970, piše: „Srpska dinastija ipak je zagospodarila mačvanskom banovinom, bar za neko vreme. Ubrzo pošto se odrekao srpskog prestola u korist mlađeg brata Milutina, kralj je Dragutin (1276–1282) – kao zet ugarskog kralja – dobio mačvansku banovinu, kojom je pre toga upravljala njegova tašta, kraljica Jelisaveta. Pod Dragutinovom vlašću združeni su bili sa mačvanskom banovinom delovi srpske državne teritorije u Zapadnoj Srbiji. Posle osvajanja Kučeva i Braničeva, Dragutinova oblast je izrasla u krupnu političku tvorevinu, tako da su je savremenici nazivali Kraljevstvom Srbije... Mačva je, za Dragutina, bila središte efemerne srpske kraljevine... Njegov ’slavni dvor’ bio je Debrc, čije su ruševine ostale sačuvane, na Savi, istočno od Šapca... Teritorijalni razvoj Mačve otpočinje prvobitnom Mačvom, oko istoimenog grada u predelu Debrca, gde je i dvor kralja Dragutina u vreme kada je gospodario mačvanskom banovinom...”

U navedenoj knjizi je zabeleženo „čije su ruševine ostale sačuvane, na Savi, istočno od Šapca...”, a video sam – ništa od slavnog dvorca. Agilni direktor biblioteke u Vladimircima Nenad Ilić rekao mi je da je Debrc bio centar trgovine pre Šapca. I Debrc i kasnije Šabac bili su na granici, i pored plovne reke. Ako su „slavni dvor” rušili Turci, a po rečima direktora Ilića za vreme Prvog svetskog rata „debele berte” su zasipale granatama veliku tekovinu kulturne Srbije, ima li i naše krivice? Nije uvek kriva Levča, za nepostojanje naših velikih kulturnih tekovina.

Da se podsetimo i drugih dvoraca: „Mesto na kom danas leži dvorac prvobitno je pripadalo manastiru Svetog Magnusa, koji je bio pod carskom dvorskom upravom. Vojvoda Bavarske, Ludvig Drugi, poznat kao Ludvig Strogi (1229–1294), bezuspešno je pokušavao da preuzme upravu nad njim. Čak je, nakon što mu je biskup Augzburga odbio zahtev, ratovao protiv njega. Stoga je, posle smrti Rudolfa od Habzburga, 1291. godine, kada je imenovan za regenta carstva tokom izbornog perioda, vojvoda bavarske odmah sagradio dvorac u Fisenu...”

Da ne spominjemo neke druge dvorce sagrađene mnogo kasnije od onog u Debrcu. Da ne širim priču dvorcima na Loari... Oni danas razvijaju turizam na tim tekovinama, a mi?

Čak sam saznao da je i poznati pisac Oskar Davičo proveo dosta vremena u ovoj pitomoj varošici, na obali reke. Želim direktoru Nenadu Iliću, velike energije i širih vidika, nakon studija u Bariju, da Debrc u budućnosti zasvetli starim sjajem.

Jovan Rukavina,
Šabac