Da li je Šojgu samo „prerastao" dužnost
( Фото / EPA-EFE/Pavel Bednyakov)
Od svih figura koje je Vladimir Putin promenio u svojoj šahovskoj garnituri najveću pažnju privlači smena ministra odbrane. Šta znači povlačenje Sergeja Šojgua i uvođenje u igru Andreja Belousova?
Šojgu nije potpuno sklonjen s table. Postavljen je za sekretara Saveta bezbednosti Ruske Federacije, biće zamenik ruskog predsednika u Vojnoindustrijskoj komisiji i kontrolisaće Federalnu službu za vojno-tehničku saradnju.
Ima mišljenja da time nije degradiran. Štaviše, promovisan je u jaču figuru, jer je prerastao dužnost ministra. Kada je pre 12 godina došao na čelo Ministarstva odbrane obavio je lavovski deo posla oko reforme ruske vojske. Rezultati se vide u Specijalnoj vojnoj operaciji u Ukrajini.
Šojguovu ostavku predskazivali su mnogi eksperti i analitičari. Nekim politikolozima već duže vreme se činilo da pokazuje znake premorenosti od svoje dužnosti. U štampi je čak nagoveštavano da će da ga zameni gubernator Tulske oblasti Aleksej Djumin, koga su u medijima predstavljali kao „omiljenog generala” prvog čoveka države.
Izrazitog favorita za funkciju ministra odbrane nije bilo, a dolazak na to mesto Alekseja Belousova i jeste i nije iznenađenje. Jeste zato što je civil (ni vojsku nije služio, ali nije ni Sergej Šojgu, koji je od građevinskog inženjera postao ministar za vanredne situacije, pa je čin tamo i stekao), a ni što se nije interesovao za vojnu nauku.
Ali, u Rusiji ministru odbrane to i ne treba. Vojskom komanduje načelnik generalštaba, a to je Valerij Gerasimov, koji ostaje na tom mestu. Dakle, što se bojnog polja tiče, u Specijalnoj vojnoj operaciji promena neće biti.
Kad se to ima u vidu, nova uloga Belousova nije iznenađenje, jer je u sadašnjim okolnostima na tom mestu potreban baš čovek kakav je on. U tome su gotovo svi saglasni, pa čak i oni koji nisu na Putinovom koloseku. Novinar Aleksandar Baunov, koga je Ministarstvo pravde stavilo na spisak inostranih agenata, ovako je prokomentarisao Putinov potez: „Postavljanje za šefa Ministarstva odbrane jednog od glavnih dvorskih ekonomista i glavnog državnog službenika u ekonomskom bloku može da znači da Putin namerava da pobedi u preduzećima vojnoindustrijskog kompleksa i na međunarodnim tržištima. To je na svoj način logično, ekonomski blok se u ratu u celini pokazao kao efikasniji od vojnog.”
Stručnjaci slično tumače takvo rešenje. Pošto za vreme rata vojskom komanduje generalštab, potpuno je logično da na mestu šefa Ministarstva odbrane bude čovek koji pod teškim sankcijama uspešno kupuje čipove za dronove i drugu neophodnu opremu za ratovanje.
Andrej Belousov je rođeni Moskovljanin, što je, kako se ističe, danas retkost u strukturi vlasti. Završio je Ekonomski fakultet na Moskovskom državnom univerzitetu „Lomonosov”. Od 1986. do 2006. radio je na Institutu za prognoziranje narodne privrede Ruske akademije nauka. U to vreme (2000–2006) bio je i spoljni savetnik predsednika vlade i uporedo rukovodio Centrom za makroekonomske analize i kratkoročne prognoze. U karijeri je bio i zamenik ministra za ekonomski razvoj i trgovinu, rukovodio odeljenjem za ekonomiju i finansije u vladi, bio ministar za ekonomski razvoj i pomoćnik predsednika države.
Na mesto ministra odbrane dolazi s dužnosti prvog potpredsednika vlade. Putin je, navodno, tek pošto je Belousov prihvatio tu ulogu, odredio Mihaila Mišustina za predsednika vlade 2020. Da to nije bez osnova može da se zaključi i po tome što je Belousov zamenjivao Mišustina kad je oboleo od korone. Dobro obavešteni izvori tvrde da je Belousov bio zadužen za mnoga strateška pitanja u vezi s tehnologijom, a takođe je usmeravao kako da se nađe zamena za inostrane proizvode.
Za novog ministra odbrane se kaže da nema sopstvenu političku bazu, da nema vojno iskustvo i da je potpuno odan Putinu. Citira se „Fajnenšel tajms”, koji navodi reči svog izvora, za koga kaže da dugo poznaje i Putina i Belousova:
„On je apsolutno nekorumpiran. To će suštinski da se razlikuje od sadašnjeg stanja stvari u Ministarstvu odbrane. Belousov ne teži zvanjima i medaljama generala. On je predani radnik, tehnokrata, veoma pošten i Putin to dobro zna.”
Analitičar Igor Dmitrijev ovako obrazlaže odluku predsednika Rusije: „Ako se rat pretvorio u borbu ekonomskih mogućnosti i resursa, onda na čelu vojnog ministarstva i treba da bude čovek koji može njome efikasno da upravlja. U sovjetsko-ruskoj tradiciji ministar odbrane je gotovo uvek bio figura u vojničkoj uniformi s nagradama, pa je zbog toga vojna i civilna javnost negodovala ako ministar odbrane nikada nije služio armiju. Međutim, faktički oružanim snagama upravlja generalštab. Zadatak ministra je da obezbedi generalštabu naoružanje i sve što je neophodno. Zato je sadašnja zamena ministra odbrane RF, imajući u vidu prevladavajući značaj tehničkih sredstava u savremenim vojnim sukobima, potpuno opravdana.”
On je ukazao i na Belousovljevu nepodmitljivost, rekavši da je Šojgu pokazao kako raspolaže resursima kad mu je zamenik Timur Ivanov nedavno uhapšen zbog korupcije. Neki su još tada najavljivali da je to priprema za smenu ministra odbrane i čišćenje terena, a bilo je i onih koji su podsetili na sukob koji je pokojni Jevgenij Prigožin, osnivač privatne vojne kompanije „Vagner”, proslavljene osvajanjem Bahmuta (Artjomovsk), imao s ministrom odbrane, a do kojeg je došlo zbog Ivanova. Zbog toga ima mišljenja da je ovo način da se Šojgu elegantno skloni od udaraca.
Promena ministra odbrane Rusije od životnog je značaja za Ukrajinu. Deputat Rade Aleksej Kučerenko, iz partije Julije Timošenko Batkivščina, nije skrivao pesimizam: „To realno izgleda kao tragično”.
A ekonomista Aleksej Kušč tvrdi da su, za razliku od Rusije, u njegovoj zemlji na vlasti ministri s javnom politikom „vulgarnog liberalizma” i da to ukrajinskoj armiji ništa dobro neće doneti.