Da li je Šoj­gu sa­mo „pre­ra­stao" du­žnost

Ivan Cvetković

14. 05. 2024. 21:00

( Фото / EPA-EFE/Pavel Bednyakov)

Od svih fi­gu­ra ko­je je Vla­di­mir Pu­tin pro­me­nio u svo­joj ša­hov­skoj gar­ni­tu­ri naj­ve­ću pa­žnju pri­vla­či sme­na mi­ni­stra od­bra­ne. Šta zna­či po­vla­če­nje Ser­ge­ja Šoj­gua i uvo­đe­nje u igru An­dre­ja Be­lo­u­so­va?

Šoj­gu ni­je pot­pu­no sklo­njen s ta­ble. Po­sta­vljen je za se­kre­ta­ra Sa­ve­ta bez­bed­no­sti Ru­ske Fe­de­ra­ci­je, bi­će za­me­nik ru­skog pred­sed­ni­ka u Voj­no­in­du­strij­skoj ko­mi­si­ji i kon­tro­li­sa­će Fe­de­ral­nu slu­žbu za voj­no-teh­nič­ku sa­rad­nju.

Ima mi­šlje­nja da ti­me ni­je de­gra­di­ran. Šta­vi­še, pro­mo­vi­san je u ja­ču fi­gu­ru, jer je pre­ra­stao du­žnost mi­ni­stra. Ka­da je pre 12 go­di­na do­šao na če­lo Mi­ni­star­stva od­bra­ne oba­vio je la­vov­ski deo po­sla oko re­for­me ru­ske voj­ske. Re­zul­ta­ti se vi­de u Spe­ci­jal­noj voj­noj ope­ra­ci­ji u Ukra­ji­ni.

Šoj­gu­o­vu ostav­ku pred­ska­zi­va­li su mno­gi eks­per­ti i ana­li­ti­ča­ri. Ne­kim po­li­ti­ko­lo­zi­ma već du­že vre­me se či­ni­lo da po­ka­zu­je zna­ke pre­mo­re­no­sti od svo­je du­žno­sti. U štam­pi je čak na­go­ve­šta­va­no da će da ga za­me­ni gu­ber­na­tor Tul­ske obla­sti Alek­sej Dju­min, ko­ga su u me­di­ji­ma pred­sta­vlja­li kao „omi­lje­nog ge­ne­ra­la” pr­vog čo­ve­ka dr­ža­ve.

Iz­ra­zi­tog fa­vo­ri­ta za funk­ci­ju mi­ni­stra od­bra­ne ni­je bi­lo, a do­la­zak na to me­sto Alek­se­ja Be­lo­u­so­va i je­ste i ni­je iz­ne­na­đe­nje. Je­ste za­to što je ci­vil (ni voj­sku ni­je slu­žio, ali ni­je ni Ser­gej Šoj­gu, ko­ji je od gra­đe­vin­skog in­že­nje­ra po­stao mi­ni­star za van­red­ne si­tu­a­ci­je, pa je čin ta­mo i ste­kao), a ni što se ni­je in­te­re­so­vao za voj­nu na­u­ku.

Ali, u Ru­si­ji mi­ni­stru od­bra­ne to i ne tre­ba. Voj­skom ko­man­du­je na­čel­nik ge­ne­ral­šta­ba, a to je Va­le­rij Ge­ra­si­mov, ko­ji osta­je na tom me­stu. Da­kle, što se boj­nog po­lja ti­če, u Spe­ci­jal­noj voj­noj ope­ra­ci­ji pro­me­na ne­će bi­ti.

Kad se to ima u vi­du, no­va ulo­ga Be­lo­u­so­va ni­je iz­ne­na­đe­nje, jer je u sa­da­šnjim okol­no­sti­ma na tom me­stu po­tre­ban baš čo­vek ka­kav je on. U to­me su go­to­vo svi sa­gla­sni, pa čak i oni ko­ji ni­su na Pu­ti­no­vom ko­lo­se­ku. No­vi­nar Alek­san­dar Ba­u­nov, ko­ga je Mi­ni­star­stvo prav­de sta­vi­lo na spi­sak ino­stra­nih age­na­ta, ova­ko je pro­ko­men­ta­ri­sao Pu­ti­nov po­tez: „Po­sta­vlja­nje za še­fa Mi­ni­star­stva od­bra­ne jed­nog od glav­nih dvor­skih eko­no­mi­sta i glav­nog dr­žav­nog slu­žbe­ni­ka u eko­nom­skom blo­ku mo­že da zna­či da Pu­tin na­me­ra­va da po­be­di u pred­u­ze­ći­ma voj­no­in­du­strij­skog kom­plek­sa i na me­đu­na­rod­nim tr­ži­šti­ma. To je na svoj na­čin lo­gič­no, eko­nom­ski blok se u ra­tu u ce­li­ni po­ka­zao kao efi­ka­sni­ji od voj­nog.”

Struč­nja­ci slič­no tu­ma­če ta­kvo re­še­nje. Po­što za vre­me ra­ta voj­skom ko­man­du­je ge­ne­ral­štab, pot­pu­no je lo­gič­no da na me­stu še­fa Mi­ni­star­stva od­bra­ne bu­de čo­vek ko­ji pod te­škim sank­ci­ja­ma uspe­šno ku­pu­je či­po­ve za dro­no­ve i dru­gu neo­p­hod­nu opre­mu za ra­to­va­nje.

An­drej Be­lo­u­sov je ro­đe­ni Mo­sko­vlja­nin, što je, ka­ko se is­ti­če, da­nas ret­kost u struk­tu­ri vla­sti. Za­vr­šio je Eko­nom­ski fa­kul­tet na Mo­skov­skom dr­žav­nom uni­ver­zi­te­tu „Lo­mo­no­sov”. Od 1986. do 2006. ra­dio je na In­sti­tu­tu za prog­no­zi­ra­nje na­rod­ne pri­vre­de Ru­ske aka­de­mi­je na­u­ka. U to vre­me (2000–2006) bio je i spolj­ni sa­vet­nik pred­sed­ni­ka vla­de i upo­re­do ru­ko­vo­dio Cen­trom za ma­kro­e­ko­nom­ske ana­li­ze i krat­ko­roč­ne prog­no­ze. U ka­ri­je­ri je bio i za­me­nik mi­ni­stra za eko­nom­ski raz­voj i tr­go­vi­nu, ru­ko­vo­dio ode­lje­njem za eko­no­mi­ju i fi­nan­si­je u vla­di, bio mi­ni­star za eko­nom­ski raz­voj i po­moć­nik pred­sed­ni­ka dr­ža­ve.

Na me­sto mi­ni­stra od­bra­ne do­la­zi s du­žno­sti pr­vog pot­pred­sed­ni­ka vla­de. Pu­tin je, na­vod­no, tek po­što je Be­lo­u­sov pri­hva­tio tu ulo­gu, od­re­dio Mi­ha­i­la Mi­šu­sti­na za pred­sed­ni­ka vla­de 2020. Da to ni­je bez osno­va mo­že da se za­klju­či i po to­me što je Be­lo­u­sov za­me­nji­vao Mi­šu­sti­na kad je obo­leo od ko­ro­ne. Do­bro oba­ve­šte­ni iz­vo­ri tvr­de da je Be­lo­u­sov bio za­du­žen za mno­ga stra­te­ška pi­ta­nja u ve­zi s teh­no­lo­gi­jom, a ta­ko­đe je usme­ra­vao ka­ko da se na­đe za­me­na za ino­stra­ne pro­iz­vo­de.

Za no­vog mi­ni­stra od­bra­ne se ka­že da ne­ma sop­stve­nu po­li­tič­ku ba­zu, da ne­ma voj­no is­ku­stvo i da je pot­pu­no odan Pu­ti­nu. Ci­ti­ra se „Faj­nen­šel tajms”, ko­ji na­vo­di re­či svog iz­vo­ra, za ko­ga ka­že da du­go po­zna­je i Pu­ti­na i Be­lo­u­so­va:

„On je ap­so­lut­no ne­ko­rum­pi­ran. To će su­štin­ski da se raz­li­ku­je od sa­da­šnjeg sta­nja stva­ri u Mi­ni­star­stvu od­bra­ne. Be­lo­u­sov ne te­ži zva­nji­ma i me­da­lja­ma ge­ne­ra­la. On je pre­da­ni rad­nik, teh­no­kra­ta, ve­o­ma po­šten i Pu­tin to do­bro zna.”

Ana­li­ti­čar Igor Dmi­tri­jev ova­ko obra­zla­že od­lu­ku pred­sed­ni­ka Ru­si­je: „Ako se rat pre­tvo­rio u bor­bu eko­nom­skih mo­guć­no­sti i re­sur­sa, on­da na če­lu voj­nog mi­ni­star­stva i tre­ba da bu­de čo­vek ko­ji mo­že njo­me efi­ka­sno da upra­vlja. U so­vjet­sko-ru­skoj tra­di­ci­ji mi­ni­star od­bra­ne je go­to­vo uvek bio fi­gu­ra u voj­nič­koj uni­for­mi s na­gra­da­ma, pa je zbog to­ga voj­na i ci­vil­na jav­nost ne­go­do­va­la ako mi­ni­star od­bra­ne ni­ka­da ni­je slu­žio ar­mi­ju. Me­đu­tim, fak­tič­ki oru­ža­nim sna­ga­ma upra­vlja ge­ne­ral­štab. Za­da­tak mi­ni­stra je da obez­be­di ge­ne­ral­šta­bu na­o­ru­ža­nje i sve što je neo­p­hod­no. Za­to je sa­da­šnja za­me­na mi­ni­stra od­bra­ne RF, ima­ju­ći u vi­du pre­vla­da­va­ju­ći zna­čaj teh­nič­kih sred­sta­va u sa­vre­me­nim voj­nim su­ko­bi­ma, pot­pu­no oprav­da­na.”

On je uka­zao i na Be­lo­u­so­vlje­vu ne­pod­mi­tlji­vost, re­kav­ši da je Šoj­gu po­ka­zao ka­ko ras­po­la­že re­sur­si­ma kad mu je za­me­nik Ti­mur Iva­nov ne­dav­no uhap­šen zbog ko­rup­ci­je. Ne­ki su još ta­da na­ja­vlji­va­li da je to pri­pre­ma za sme­nu mi­ni­stra od­bra­ne i či­šće­nje te­re­na, a bi­lo je i onih ko­ji su pod­se­ti­li na su­kob ko­ji je po­koj­ni Jev­ge­nij Pri­go­žin, osni­vač pri­vat­ne voj­ne kom­pa­ni­je „Vag­ner”, pro­sla­vlje­ne osva­ja­njem Bah­mu­ta (Ar­tjo­movsk), imao s mi­ni­strom od­bra­ne, a do ko­jeg je do­šlo zbog Iva­no­va. Zbog to­ga ima mi­šlje­nja da je ovo na­čin da se Šoj­gu ele­gant­no sklo­ni od uda­ra­ca.

Pro­me­na mi­ni­stra od­bra­ne Ru­si­je od ži­vot­nog je zna­ča­ja za Ukra­ji­nu. De­pu­tat Ra­de Alek­sej Ku­če­ren­ko, iz par­ti­je Ju­li­je Ti­mo­šen­ko Bat­kiv­šči­na, ni­je skri­vao pe­si­mi­zam: „To re­al­no iz­gle­da kao tra­gič­no”.

A eko­no­mi­sta Alek­sej Kušč tvr­di da su, za raz­li­ku od Ru­si­je, u nje­go­voj ze­mlji na vla­sti mi­ni­stri s jav­nom po­li­ti­kom „vul­gar­nog li­be­ra­li­zma” i da to ukra­jin­skoj ar­mi­ji ni­šta do­bro ne­će do­ne­ti.