Kako stići od predloga do ostvarenja

15. 05. 2024. 10:18

(Pixabay)

Da stvarno treba formirati neki državni ili privatni (zašto ne) organ koji bi pratio sudbinu predloga, sugestija, mišljenja, saveta i slično običnih građana preko štampe, kakvih uvek ima rubrici Među nama ovog lista, ukazao je general u penziji Dragan Paskaš u pismu „Jugoslavija, šta beše”, objavljenom 20. aprila. Prateći šta građani pišu, predlažu, primećuju i savetuju, daju ideje, odavno sam inicirao predlog da se pri nekom državnom organu oformi neki organ – odbor koji će svojim angažovanjem pomoći da se građanski predlozi dovedu do realizacije.

Zadatak tog odbora bio bi da predlog građanina dostavi na imenovanu adresu, od koje treba da traži da u određenom roku obavesti javnost šta je u vezi s tim urađeno. Državni organi (ministarstva) izgleda da „gledaju svoja lakša posla”. Pa kad je tako, zašto se toga posla ne bi prihvatila neka privatna, tzv. nevladina organizacija (a imamo ih bog sami zna koliko i zbog čega).

Da ne dužim (neki filozof reče da je kratkoća srž znanja), Dragan Paskaš je prošle godine zapazio vrlo interesantnu stvar: u mauzoleju izgrađenom na ostrvu Vido na spomen-ploči, između ostalog, piše: Na ulazu u ovaj veličanstveni hram mrtvih (delo arhitekte Nikolaja Krasnova) isklesane su reči: „Srpskim junacima, Jugoslavija”. I eto tako, daleko od matice, na grobovima srpskih ratnika koji su ginuli za tu zemlju (Jugoslaviju, prim. J. V.), o kojoj ništa nisu znali, ni kako će se zvati, ni kako će biti uređena, a ponajmanje koliko će trajati, „živeti” ta Jugoslavija.

Pitanje je: zar je moralo da bude „potpisana” Jugoslavija umesto Srbija pod srpske žrtve? Da li se danas srame oni koji su svojevremeno odobrili to i takvo zaveštanje? Taj ponizni čin.

Na kraju: ponovo se zalažem i predlažem da se formira neki državni organ koji će pratiti sudbinu građanskih zapažanja. Zbilja, zašto to ne bi mogla da bude i još jedna tzv. nevladina organizacija? Jer, kao što vidimo, postojeći „zaštitnik građana” nije spreman da se približi problemima i mišljenjima običnih ljudi.

Jovan Vuković,
Nova Pazova