Prva žetva u južnom Banatu
(Фото/приватна архива)
Bavanište – Bavaništanski biljari podsećaju da prvi u njive ulaze, a poslednji iz atara izlaze, jer za njih sezona traje od početka marta do zime. To potvrđuje i slika sa oko osam hektara kamilice i 10 artičoke, gde mašine Zorana Tomića skidaju prvi ovogodišnji rod u južnom Banatu. Uz neprekidnu strepnju hoće li usev dobiti dovoljno vlage, kiša je stigla u vreme žetve, te je obaljena na nakvašenim njivama. Ipak, po prvim procenama, kvalitet roda je dobar, ali je prinos omanuo za četvrtinu.
„Nedostatak padavina tokom vegetacije uzeo je danak, ali kvalitet nije loš. Kamilice sam skinuo oko 2,5, a artičoke oko 3,5 tone po hektaru, što je solidno, ali za oko 25 posto manje nego prošle godine. Cena robe u svežem stanju za dalju preradu, kako je ja prodajem, za kamilicu je 30 dinara, a za artičoku 15 dinara za kilogram, a mogla bi biti viša. To uspevamo da premostimo količinama. S druge strane, naši troškovi su fiksni i kreću se za kamilicu oko 600 do 700, a za artičoku oko 450 evra po hektaru, uz ogroman i stalan rad na polju”, priča za „Politiku” ovaj uzorni proizvođač lekovitog bilja, koji je i predsednik Udruženja „Bilje” iz Bavaništa.
Tu je i sirovinska baza na oko 750 hektara, pa i stacionirani najveći prerađivački pogoni u Srbiji. Tajna je, kažu ovde, dobra zemlja iz koje ne niče samo ono što nije posađeno, ogromno iskustvo dugo više od pola veka. Sada, objašnjava Zoran – manje je ručnog i mnogo više mašinskog rada. Kalendar potvrđuje da ovdašnji biljari u njive ulaze u rano proleće i poslednji sa njih izlaze, početkom novembra.
„Već za nedelju dana čeka nas ubiranje ehinacee i mente, a nakon toga sledi žetva piskovice, odnosno grčkog semena. Ni sa artičokom nismo gotovi, pa će biti još bar dve- tri žetve do kraja sezone. Još dok skidamo rod sa poslednjih parcela, kreće u jesen oranje i freziranje i sadnja pojedinih vrsta.
Onda ide špartanje i kopanje, jer mi moramo da opravdamo ono „lekovito”, a to znači da ne sme da u njive uđe ništa što ne valja, pa se sve isključivo ručno radi, od struka do struka. Berba počinje kako šta dospeva, a traje sve do kasne jeseni, kada se skida beli slez. Mnogo je posla čitave godine, a za sada sve što je na njivama dobro napreduje”, dodaje Tomić, koji ima i posao više, jer se bavi i proizvodnjom semena i sadnica melise, nane, belog sleza i miloduha. Sve to ima dobar plasman na tržištu, mada Tomić zbog velikih količina bilja, koje proizvodi, rod dalje ne prerađuje, već svež predaje otkupljivačima na tri punkta u selu.
Sistem je odavno razrađen i uhodan, jer je u selu šezdesetak uzgajivača, koji dobro drže korak sa ratarima. Ovde, u Bavaništu, ne beže od istine da blagodarno bilje leči i besparicu i da se od tog posla može „ubrati” odlična zarada. O ciframa, ipak neće da govore, u strahu od jakih naslova koji ih prate, ali ovdašnji biljari tvrde – sigurno je isplativije od ratarstva, pa i desetostruko, ali je isto toliko više i rada na poljima tokom čitave godine.