Počinje Sterijino pozorje
Из представе „Било једном у Новом Саду” Фото Срђан Дорошки
Ovogodišnje 69. po redu izdanje Sterijinog pozorja svojom besedom otvoriće večeras (20 sati) dramski umetnik Goran Šušljik na sceni „Jovan Đorđević” Srpskog narodnog pozorišta u Novom Sadu. Do 3. juna poklonici teatra u Srpskoj Atini moći će da vide sedam predstava u takmičarskoj selekciji i tri u međunarodnom programu „Krugovi” uz sadržajne prateće programe. Selekciju je potpisala Ana Tasić, pozorišna kritičarka „Politike”. Goran Šušljik, glumac Jugoslovenskog dramskog pozorišta dvostruki je dobitnik Sterijine nagrade: 1995. godine nagrađen je za ulogu Skapina u predstavi „Lukrecija iliti Ždero” Pozorišta na Terazijama, odnosno 2005. godine za tumačenje Raše u predstavi „Hadersfild” JDP-a.
Čast da večeras otvori takmičarsku selekciju pripala je predstavi „Bilo jednom u Novom Sadu”, tekst i režiju potpisao je Andraš Urban, a izvodi je Novosadsko pozorište/ Újvidéki Színház koja će susret sa publikom imati takođe na sceni „Jovan Đorđević”. Uz, kako navode organizatori, „upotrebu dimnih i jakih zvučnih efekata, suvog leda i stroboskopa”. Predstava traje dva sata.
Aktuelno 69. Sterijino pozorje koje će pratiti slogan „(Post)apokaliptične svetlosti pozornica” pored ostalog donosi tri praizvedbe originalne savremene srpske drame. Takmičarsku selekciju čine predstave: „Mali ratovi i kabine Zare”, autorke Vida Davidović, u režiji Ivice Buljana, nastaloj u koprodukciji Narodnog pozorišta Republike Srpske i Sterijinog pozorja, zatim „Kišni dan u Gurliču” prema tekstu Milana Ramšaka Markovića, u režiji Sebastijana Horvata, rađenoj u koprodukciji Prešernovog gledališča Kranj i Mestnog gledališča Ptuj. Tu je i „Režim isceljenja” Tanje Šljivar, reditelja Bojana Đorđeva, Hrvatskog narodnog kazalište Varaždin, zatim delo „Sirota Mileva iz Bosne u našoj civilizaciji godine 1878” prema komadu Albine Podgradske u režiji Anđelka Nikolić, u koprodukciji Narodnog pozorišta Subotice/ Narodno kazalište /Népszínház; Dečjeg pozorišta Subotice i Seoskog kulturnog centra Markovac. Zatim „Brod za lutke” Milena Marković, u režiji Kokana Mladenovića i u izvođenju ansambla Narodnog pozorišta iz Bitolja, kao i „Očevi i oci”, prema romanu Slobodana Selenića, dramatizacije Kate Đarmati, režiji Veljka Mićunovića, ansambla Drame Narodnog pozorišta u Beogradu.
Između dva izdanja Pozorja, selektorka Ana Tasić uživo je pogledala oko sedamdeset predstava, tačnije šezdeset za takmičarski program i desetak za međunarodne „Krugove” u okviru kojih ćemo gledati dela: „Moji tužni monstrumi” Mate Matišića, u režiji Vita Taufera, zagrebačkog pozorišta Gavela, „Crvena voda” prema romanu Jurice Pavličića u režiji Ivice Buljana u izvođenju Narodnog pozorišta iz Splita, i „Ljubičasto” autorski projekat Selme Spahić, Kamernog teatra 55 iz Sarajeva.
– Produkcija srpskih pozorišta u poslednjih godinu dana nije nažalost bila na najvišem nivou, generalno govoreći, što se vidi i po selekciji. Sterijino pozorje je naš najznačajniji i najreferentniji pozorišni festival, prostor za prvu teatarsku ligu, umetnički krem. Smatram da njegov program treba da održava visok, najviši nivo, koliko je to moguće naravno, jer program ne može biti bolji od produkcije, on je njen odraz, u određenoj meri subjektivan odraz, ali i dalje odraz. Kao selektorka veoma sam srećna što je bilo zaista vrednih predstava van Srbije koje su u bitnoj meri ojačale kvalitet predstojećeg Pozorja – primećuje Ana Tasić i dodaje:
– Da ih nije bilo, iskreno bih bila u velikom problemu. Zaista mi je žao što nema više predstava iz Srbije, ali, ponavljam, najvažnije je bilo postići najviši mogući umetnički kvalitet programa festivala. I u vezi s tim, mislim da je jako bitno čvrsto se držati jasnih profesionalnih kriterijuma, ne padati pod uticaj ličnih i grupnih, neumetničkih interesa, što se nažalost u našoj sredini često dešava, a to je skoro siguran put srozavanja istinskih kvaliteta.
Uprava Sterijinog pozorja predstavila je i stručni žiri koji će odlučivati o prestižnim Sterijinim nagradama. To su glumci Dejan Sredojević (predsednik) i Marta Bereš, kompozitorka Irena Popović Dragojević, kao i kulturni poslenici Dušan Ljuština i Janko Ljumović.