Rudnik Crepulja i Rogozna

27. 05. 2024. 13:43

Планина Рогозна, Црни врх и Јелеч (Фото „Википедија”/Бојан Миловић)

U poslednje vreme daju se mnoge izjave o mineralnim sirovinama Srbije, a pominje se i planina Rogozna, koja se nalazi sa leve obale Ibra, slobodnije rečeno između Raške i Novog Pazara sa severa i Gazivode, Ibra i Zubinog Potoka s južne strane. Ibar razdvaja Rogoznu od Kopaonika. Sadašnji rudnik Crnac kod Leposavića nalazi se na Rogozni, a ova rudna žica proteže se na jug ka Ibarskom Kolašinu, gde se na severnim padinama Suve planine, na desetak kilometara južno od Zubinog Potoka, nalazi Crepulja, koja je poznato ležište ruda olova i cinka. Ova rudna žica proteže se dalje na jug, do severne Metohije, a postoje zapisi da su u 14. veku, na južnoj strani Suve planine eksploatisana četiri rudnika rude olova i cinka: Rudnik, Banja, Majdan i Suho grlo. Ranije su sva ova četiri naselja bila u opštini Istok, a Banja je bila sedište vlastelina Rodopa, koji je Hvostanskoj Studenici, kod Istoka, poklonio crkveno zvono izliveno 2. avgusta 1432. godine (koje je sada u Narodnom muzeju u Beogradu), a drugo Crkvi Svetog Nikole u Banji, izliveno 11. avgusta 1432, koje je sada u Pećkoj patrijaršiji.

Nalazište Crepulja, kao i druga nalazišta na području Rogozne, istraživana su više puta. Meštanin sela Banja dr Milisav Simić, diplomirani inženjer geologije, koji je radni vek proveo u kombinatu „Trepča” i „Geoinstitutu”, izvanredni je poznavalac navedenih nalazišta. Napisao je i brojne radove o dosadašnjim istraživanjima u Crepulji, Banji i drugim rudištima ovog područja.

Pokrajinska zajednica za naučni rad, Priština, dodelila je Institutu za olovo i cink realizaciju istraživačkog projekta „Pirometalurška prerada oksidnih Pb-Zn ruda” nalazišta Crepulja, čija je ruda sadržala oko 30 odsto cinka i 15 odsto olova i koja je tretirana. Projekat je završen 1969/70. godine i prema tadašnjem pravilniku, dva primerka su predata biblioteci „Trepče”, a četiri pokrajinskoj zajednici koja je finansirala istraživanje. Ja sam bio realizator projekta, definisana je tehnologija prerada ovih ruda „veluovanjem” u obrtnoj peći. Iskorišćenje cinka iz rude iznosilo je oko 92 odsto, a olova oko 85 odsto. Mnogo je korisnih poslova urađeno pre 1990. godine.

Na razne izjave o nalazištima zlata, kao i angažovanju stranih firmi, treba da reaguju nadležne institucije i stručnjaci, a geološko-rudarska dokumentacija u mnogim državama ima status vojne dokumentacije. Treba čitati i „knjige starostavne”, ne počinje ovaj život od nas.

Prof. dr Branislav Nikolić,
Novi Beograd