Virtuelni modeli manastira Gradac i Đurđevi stupovi

Milica Dimitrijević

03. 06. 2024. 16:00

Ида Синкевић (Фото лична архива)

Manastir Gradac i Đurđevi stupovi i njihove freske iz Narodnog muzeja Srbije naći će se na proleće sledeće godine na sajtu inovativne „Zeuxis VR” laboratorije (Immersive art history), virtuelno prikazani u 3D modelu i u društvu sa nadaleko poznatim lokacijama kao što su Kapela Mediči u Crkvi San Lorenco u Firenci, u kojoj se nalaze renesansne Mikelanđelove skulpture ili Bazilika Sent Apolinere nuovo u Raveni, jedno od najznačajnijih mesta vizantijske umetnosti u Italiji. Za to su zaslužni Ida Sinkević, profesorka istorije umetnosti Lafajet koledža iz Sjedinjenih Američkih Država, i njeni najtalentovaniji studenti – njih četvoro – i fotograf, koji su protekle nedelje boravili u Srbiji obilazeći pomenute naše manastire i muzej, snimajući sve detaljno, upijajući utiske.

A kako je sve počelo? Projekat oživljavanja kulturnog nasleđa o kojem čitate postoji već tri godine. Prvo se na Departmanu za istoriju umetnosti ovog koledža krenulo sa renesansom i snimanjem renesansnih spomenika po celoj Italiji, da bi ova profesorka nakon oglednih časova i uvida u digitalni materijal došla na ideju da se krene i sa vizantijskim razdobljem o kojem predaje, a onda se logično nadovezala i Srbija kao destinacija.

– Bila sam svesna da vizantijski period naročito u Americi može možda malo teže da prođe pa sam se setila Ravene, vizantijske prestonice na Zapadu i krenula da osmišljavam projekat i tražim sve potrebne dozvole. Kada sam se obratila fondu koji projekat finansira, sve je iznenađujuće bilo odmah prihvaćeno. A onda sam šetajući tokom jedne posete Srbiji i Narodnom muzeju u Beogradu i gledajući izložene freske došla na ideju da se u sve uključe i srpske crkve i baština. Naša zemlja ima najlepše srednjevekovne i vizantijske spomenike – priča naša sagovornica i odmah odgovara i na pitanje po kom su kriterijumu odabrana baš na početku teksta pomenuta dva srpska lokaliteta.

– Oba su bila u lošem stanju, iz njih su kasnih četrdesetih godina prošlog veka sklonili neke freske sa zidova i te freske su sada u Narodnom muzeju Srbije. Zato sam ih odabrala. Na ovaj način prikazaćemo manastire stare više od 800 godina i to baš onakvim kakvi su nastali. Inače, izuzetno smo lepo primljeni u muzeju, studenti su fotografisali freske, a potom smo u manastirima napravili njihove virtuelne modele i tako ćemo, u stvari, vratiti freske na njihovo originalno mesto. Kada ljudi dođu u muzej, pristupanjem linku moći će da otvore digitalni model manastira i da vide gde su te freske bile smeštene i kako su funkcionisale u prostoru, a priliku će dobiti i posetioci manastira, koji će moći da vide šta u njemu zapravo nedostaje – dodala je ona.

Govoreći o tome kako su američki studenti doživeli Srbiju, ona nam priča da su iznenađeni slojevitošću naše kulture, da su obišli i Kalemegdan i Hram Svetog Save, neki od njih su i plakali pri susretu sa našom baštinom, koja je za njih vrlo spiritualna, vrlo su emotivno doživeli i naše spomenike, ali i prirodu i okruženje u kojem se manastiri nalaze.

– Kada smo došli u Gradac, pitala sam ih šta žele prvo da urade. Oni su rekli: Da ćutimo! Moram reći da to nisu ni religiozna deca, ali su svim ovim vrlo dotaknuti – kaže Ida Sinkević.

Na sajtu www.zeuxisvr.com mogu, pored ostalih, da se vide i urađeni modeli za crkve u Raveni – kada se uđe unutar linka za određenu lokaciju posetilac sajta nalazi se u virtuelnoj unutrašnjosti samog prostora u kojem može da se kreće u svim pravcima, da posmatra prostor bilo iz podne ili ptičje perspektive, da se približava zidovima i mobilijaru, freskama, mozaicima... Rečju, kao da je zaista unutra u datom trenutku.

Upitana da nam ispriča kakva su iskustva iz Ravene i šta je bilo najzahtevnije na terenu, ona rado odgovara:

– Najveći problem je bio to što su to izuzetno posećene crkve, a što je nama potrebno da sa opremom pristupimo prostoru kada je prazan. Oni ulaz naplaćuju i nisu hteli da budu na gubitku pa smo dobijali termine od šest ujutro ili sedam i ograničavali su nas vremenski do devet i dali su nam pristup u samo dve crkve: Sent Apolinere nuovo i Sent Apolinere in klas. S jedne strane, to je samo po sebi bilo naporno, a s druge, u doba kad smo prošle godine u maju tamo bili, bile su poplave. I, našli smo se u situaciji da smo se jedva prebacili iz Venecije do Ravene. Vozovi nisu radili, kao ni autobusi, moglo se samo do Bolonje i na kraju su nam iz hotela u Raveni koji smo rezervisali poslali poseban prevoz, svoje rođake koji imaju firmu koja to radi. To je bila jedna velika avantura, studenti su bili oduševljeni.

Navodeći ciljeve projekta, ona ističe:

– Bitno je reći da se naši studenti umetnosti i istorije umetnosti ovako obučavaju i da oni nisu profesionalci u domenu virtuelnih modela, ali da se u tome odlično snalaze, oni su upućeni u tehnologiju. A projekat ima dva cilja: pedagoški i kulturološki.

Ova storija će se, prema rečima Ide Sinkević, nastaviti jer je plan da se ceo Departman za istoriju umetnosti okrene ovakvom vidu rada sa studentima kako bi se i onoj deci koja ne mogu da otputuju omogućilo da vide značajne spomenike, a i kako bi ceo svet mogao da ih vidi.

– Vrlo je moguće da će se priča sa vizantijskim periodom razgranati, da ćemo opet doći u Srbiju, a da će se kolege stručnjaci za druge oblasti i periode upućivati na njima bitne lokacije. Digitalizacija i internet su bogatstvo, mi imamo našu stranicu i to bi trebalo da otvori Srbiju celom svetu – poručuje Sinkevićeva, koja je sa studentima obišla i Studenicu i Gračanicu, ali i Crkvu Svetog Pantelejmona u Nerezima, u Skoplju.