Nataša „Obzorjem" ulepšava stvarnost
Са студентима на Факултету ликовних уметности у Косовској Митровици (Фото лична архива)
Kosovska Mitrovica – Jedini stručni saradnik na predmetu Grafički dizajn na Fakultetu likovnih umetnosti je Nataša Matović Gvozdović (32), mlada asistentkinja, nežna, a jaka kao stena, rešila je da i pored udaje i male Magdalene, kojoj je četvrta godina, svoj profesionalni život nastavi u Kosovskoj Mitrovici.
Fakultet likovnih umetnosti, koji je privremeno izmešten iz Prištine, završila je pre osam godina, a upisala ga sa 17, posle trećeg razreda Gimnazije.
U Leposaviću je završena njena izložba digitalnih ilustracija, posvećena ćerki Magdaleni, i koja je bila kod babe i dede u Žerovnici, u selu kod Zvečana, gde je svoj život do udaje provela i Nataša.
– Izložba je nosila naziv „Mesečev gost – čarobni svetovi”, po pričama Branka Ćopića. Kroz nju sam htela da ćerki svet prikažem lepim, da je udaljim od svakodnevice u kojoj slušamo i gledamo ratove, da joj nacrtanim mesecom, koji je pred spavanje obasjava, oteram strah. Ona je glavna junakinja mojih crteža, jer joj svako veče pred spavanje pričam priče, a sada sam ih nacrtala. To je 21. ilustracija – govori Nataša za „Politiku”, koja i svojim studentima druge, treće, četvrte, ali i na master studijama u Kosovskoj Mitrovici, pokušava da „svet oboji lepim”.
Završila je studije sa najvišom ocenom, a na fakultetu je počela da radi još u toku studija, kao student demonstrator.
– Oduvek sam maštala da radim sa studentima, koji su nepresušni izvor energije i znanja, koji ovu nemilosrdnu svakodnevicu umeju i uspevaju da oboje lepim. Na svakom času me iznenade i obraduju nečim novim, novom idejom. Ti mladi ljudi kojima su godine prošle u neizvesnosti, svet će učiniti boljim i lepšim – govori za naš list Nataša, udata u Užicu za Dejana Matovića, koji je jedan od četvorice hrabrih vatrogasaca koji su pomagali ljudima u Turskoj u februaru prošle godine posle razornog zemljotresa.
Ova mlada asistentkinja kaže da bi „sa svojom retkom strukom posao mogla da nađe bilo gde i u Užicu gde je udata”, ali da je vezana za Kosovo i Metohiju, za svoj zavičaj, za studente i Fakultet umetnosti.
Ne predstavlja joj problem to što svakog petka ide put Užica, a onda se ponedeljkom vraća.
– Kao grafički dizajner, posao bih mogla da nađem u bilo kojoj firmi. Širok je dijapazon moje profesije. Ali, vezana sam za Kosovsku Mitrovicu, za fakultet, za rad sa studentima, za Žerovnicu gde su mi roditelji i gde sam porasla. Suprug razume moje odsustvo, i velika mi je podrška – govori Nataša, član Udruženja likovnih umetnika Kosova i Metohije (ULUKiM), koja je do sada imala pet samostalnih izložbi na Kosovu i Metohiji, u centralnoj Srbiji, ali i više grupnih, međunarodnog karaktera.
– Oduvek sam volela da crtam i znala sam da će to jednoga dana da bude moje profesionalno opredeljenje. Tata lepo crta, ali je crtao za nas, za decu, i nešto što mu je trebalo za posao – priča Nataša, koja ovih dana gostuje i u Despotovcu, sa „18 delova dana”, ilustracijama dana i noći koje prikazuju kako su ranije „naši dedovi, pradedovi, računali vreme”.
– Nama je uvek malo vremena. Stalno smo u nekoj žurbi, jurnjavi, a zaboravili smo da naša tradicija deli dan na 18 delova. Dan od 24 sata imao je – praskozorje, zoru, svanuće, jutro... posle podne, suton, neko doba noći do prvih, drugih i trećih petlova. Nekada se vreme više cenilo, cenio se svaki njegov trenutak. Sada se žalimo da nam je malo vremena, a zaboravljamo da je problem u nama i da samo treba da se organizujemo – kazuje Nataša.
Ostaće i zapisano da su se Nataša i suprug Dejan Matović venčali u Pećkoj patrijaršiji, iako venčanja u ovoj svetinji nisu uobičajena.
Bilo je to prvo venčanje posle šet godina, govori Nataša, a ceremoniji venčanja, kada je nosila jednostavnu belu venčanicu, sa delom narodne nošnje koju je nasledila od prabake, obavljeno je u prisustvu roditelja, najbliže rodbine, ali i vernog naroda koji se tog 24. aprila pre šest godina zatekao u manastiru.
Kako je tada kazala mati Haritina, namesnica Pećke patrijaršije, venčanje Nataši i Dejanu je dozvoljeno „jer ovi ljudi sa nama kontaktiraju, pomažu nam, izlaze u susret”.