Da bi bila slobodna – žena mora biti muškarac

Aleksandra Isakov

27. 06. 2024. 07:35

Сцена из представе „Франциска” (Фото: Народно позориште/Игор Прерадовић)

Subotica – Teatarska sezona trebalo je da bude završena, ali u Narodnom pozorištu u Subotici zavesa je još razgrnuta da bi na scenu izašao ansambl sa prapremijerom komada za koji Jelena Mihajlović, umetnička direktorka Drame na srpskom jeziku kaže da će biti događaj sezone.

Premijera predstave „Franciska” Franka Vedekinda biće izvedena večeras od 19.30 časova na sceni „Jadran” i za nju su rasprodate karte. U ovoj sezoni neće biti reprize, te ansambl očekuje da će nastaviti od septembra da je igra u novom, obnovljenom pozorištu. Predstavu je režirao Jug Đorđević i ovo je njegova prva predstava u Subotici za čije Narodno pozorište ima samo reči hvale i kaže da je glumačka trupa među boljima u zemlji.

Za potrebe Narodnog pozorišta Vedekindovo delo je prevela Bojana Denić. Ovaj komad često se, radi lakšeg određenja priče, opisuje kao „ženski Faust”, o ženi koja sklapa pakt sa đavolom da bi postala muškarac i tema ženske slobode, slobode i emancipacije uopšte bila je ono što je i rukovodstvo pozorišta i reditelja privuklo delu.

– Vedekind ga definiše kao moderni mirakul u pet činova i mi smo to zadržali. Predstava govori o slobodi, o ženskoj slobodi, o umetnosti i slobodi da se u životu uživa i da se život živi. Mene generalno interesuje tema slobode, da se različito promišlja i prilazi temi ženske slobode i zašto čitav vek, od kada je ovo delo napisano, i dalje moramo da objašnjavamo šta znači ravnopravnost. Znala sam da od Vedekinda ništa ne može da bude banalno i da ceo autorski tim koji radi sa Jugom neće napraviti ništa manje kompleksno delo. Imali smo poverenja u pisca i dobili više od onoga što smo se nadali – kaže Jelena Mihajlović, umetnička direktorka Drame na srpskom jeziku.

Teme kojima je Vedekind protkao svoj rad su kompleksne i duboke, veoma inventivne, a okviri u kojima se kreću jesu pitanje ženske slobode, emancipacije, odnosa u porodici, objašnjava reditelj Đorđević. Otuda i „Franciska” isto kao i čuven i dobro poznat Vedekindov komad „Buđenje proleća” počinje simboličnom scenom majke i ćerke.

– Tu odmah vidimo razrušeni porodični odnos i kako to utiče na razvoj jedne ličnosti i koliko je ona kasnije podložna raznim manipulacijama. Ovaj komad je zahtevan jer u suštini u sebi ima različite žanrove: i mjuzikl, i operetu, i komediju zabune. U intenzivnom periodu glumci su savladali sve što im je dao autorski tim i ceo koncept bazirali samo na poletnoj glumačkoj igri koja demonstrira veštine. Mislim da je glumački posao demonstracija raznih veština i to smo pokušali da stavimo u prvi plan, a tematski okvir na kojem sam insistirao je pitanje slobode i samospoznaje – ističe reditelj Đorđević.

Dramaturg predstave je Tijana Grumić, muziku je uradila Nevena Glušica, scenografkinja je Andreja Rondović, kostim je delo Velimire Dajmanović, a za scenski pokret zadužena je Aleksandra Arizanović. U predstavi igraju glumci drama i na srpskom i na mađarskom jeziku: Vesna Kljajić Ristović, Vladimir Grbić, Dimitrije Dinić, Dina Dedović Tomić, Isidora Vlček, Ljubiša Ristović, Miloš Macura, Sanja Moravčić i Srđan Sekulić. Uloga Franciske poverena je Minji Peković, a ulogu Fajt Kunca igra Igor Greksa. Franciska u komadu sklapa pakt sa đavolom kako bi postala muškarac, i ta ideja nije nepoznata glumici Minji Peković koja kaže da je u pubertetu verovala da bi joj život bio lepši i lakši da je rođena kao dečak, a tek sa rođenjem deteta pomirila se sa svojim polom.

– Verovala sam da je svet neprijateljski raspoložen prema devojčicama koje čeka puno prepreka. Zato je ova priča za mene dirljiva, intimno važna i za moj životni trenutak kada i ja osećam radost u ovom životu i svetu takav kakav je bez žaljenja. Ovo je priča o slobodi, o ženskoj slobodi i moj je osećaj da na kraju svih krajeva slobodu čovek nalazi u sebi – kaže Minja Peković.

Rad sa rediteljem Jugom Đorđevićem za Igora Greksu bio je iskustvo koje glumci priželjkuju, jer svi vape za mladim energijama i autorima koji korespondiraju sa današnjim vremenom. – Ono što je za mene zrno ovog komada jeste činjenica da žena da bi uživala u životu i doživela slobodu, što je citat iz teksta, mora da postane muškarac, i to je pitanje koje može da se otvori u celom društvu gde se koplja i dalje ukrštaju oko toga da li je stomatolog ili stomatološkinja, učitelj ili učiteljica, da li neko ima vlasništvo nad svojim telom ili ne. Mislim da je ovakav tekst jako bitan, da se taj dijalog otvara i žensko pitanje pokrene – kaže Greksa.