Ruski iskorak na Atlantik

Tanja Vujić

27. 06. 2024. 15:00

(EPA-EFE/ALEXANDER KAZAKOV / SPUTNIK / KREMLIN POOL)

Port Sudan na Crvenom moru, libijski Tobruk na Mediteranu, ili možda ipak Pont-Noar na centralnom Atlantiku, gde bi moglo biti prvo rusko pomorsko uporište u Africi, pitanje je koje odskora intrigira brojne aktere i posmatrače na Zapadu. Odgonetka možda nije daleko. Naime, u jeku najava da bi general Ahmed Fatah el Burhan, komandant Sudanske armije, u predstojećoj poseti Moskvi mogao da ozvaniči predlog (iz 2019) o osnivanju ruske pomorske baze u luci Port Sudan i nedavnog uplovljavanja fregate „Admiral Šapošnjikov” u Tobruk zbog radne posete, predsednik Konga Deni Sasu Ngeso stigao je ove sedmice u petodnevnu posetu Rusiji (25–29. juni).

Zvanični Brazavil i Moskva potvrdili su da se kongoanski lider danas susreće sa šefom Kremlja Vladimirom Putinom radi razgovora o jačanju „ekonomske, trgovinske, energetske i saradnje u oblasti bezbednosti”, navode afrički i ruski mediji. Kongo inače odavno važi za jednog od najzdušnijih vojnopolitičkih i ideoloških partnera Moskve u Africi: u martu su dve zemlje proslavile 60 godina od uspostavljanja diplomatskih odnosa, kada je i ozvaničen niz sporazuma o još tešnjoj saradnji, između ostalog i u domenu odbrane i bezbednosti.

Sasu Ngesou (na vlasti od 1997) ovo je inače druga poseta Rusiji za manje od godinu dana: prethodna je bila tokom lanjskog Ekonomskog foruma u Sankt Peterburgu. Tada je Sasu Ngeso, u svojstvu predsedavajućeg Međunarodne konferencije za region Velikih jezera u Africi, zatražio od Putina „aktivnu saradnju Rusije na uspostavljanju totalnog mira u centralnoj Africi” – regionu koji obuhvata Kongo, DR Kongo, Centralnoafričku Republiku, Kamerun i Čad. U međuvremenu, krajem marta ove godine, Putin je obavio niz telefonskih razgovora sa afričkim liderima: Abdurahmanom Tajanijem, liderom vojnog režima u Nigeru, potom sa Asimi Goitom, liderom vojne hunte u Maliju, kao i sa Deni Sasu Ngesoom. U telefonskom dijalogu sa liderom Konga potvrđena je namera za međusobnim „produbljivanjem političkih, ekonomskih i humanitarnih veza”, preneo je Rojters. U nastavku intenzivnog vojnodiplomatskog iskoraka Moskve ka Africi šef diplomatije Rusije Sergej Lavrov je tokom turneje po Crnom kontinentu boravio u junu i u Brazavilu, glavnom gradu šestog proizvođača nafte u Podsahari, inače članici OPEK-a.

„Podržavamo inicijativu predsednika Deni Sasu Ngesoa koja ima za cilj da organizuje međulibijsku konferenciju”, rekao je Lavrov posle sastanka sa Ngesoom, koji takođe u Afričkoj uniji predsedava komitetu na visokom nivou za Libiju, preneo je AFP. „Ono što se dešava u Libiji je tragedija, čiji su autori NATO i njegove članice”, ocenio je  šef ruske diplomatije dodavši da se „isto dogodilo i u Iraku i u Avganistanu, gde je Zapad želeo da nametne svoju verziju demokratije”.

U međuvremenu, ruski vojni materijal raspoređen je na raznim lokacijama u Kongu, još od vremena Sovjetskog Saveza. Tim povodom Moskva je 2019. poslala u Kongo jedan broj vojnih stručnjaka radi „servisiranja ruske vojne opreme i naoružanja”, potvrdio je tada Dmitri Peskov, portparol Kremlja.

Ovog puta, susret Sasu Ngeso – Putin je, prema najavama, zakazan tokom desetog međunarodnog naučnog foruma „Primakovska čitanja”, koji je ove godine organizovan na temu „Rusija u globalnom kontekstu”. Inače, kongoanski lider je u utorak stigao u Moskvu sa sedamdesetpetočlanom delegacijom, u kojoj su i dvojica vodećih vojnobezbedonosnih predstavnika, javio je „Afrika intelidžens”, francuski e-dnevnik specijalizovan za pitanja odbrane i obaveštajnih tema na Crnom kontinentu.

Šta bi mogao biti sledeći stepen u razvoju odnosa Rusije i Konga, države koja se graniči između ostalih sa Centralnoafričkom Republikom, gde već dejstvuju ruski vojni specijalci i DR Konga – gde je zvanična Kinšasa već objavila naklonost ka jačanju armijske saradnje sa Moskvom, ostaje da se vidi. U toj atlantsko–afričkoj zemlji ruske kompanije predvođene „Gaspromom” i „Lukoilom” inače operišu već decenijama, dok „Rosatom” odnedavno najavljuje i svoje velike projekte u domenu civilne eksploatacije nuklearne energije.