Luksuz socijalnih stanova
(фото Ненад Новак Стефановић)
Uprava Beča je najveći kućni savet Evrope. Grad sa 1,6 miliona stanovnika vlasnik je 220 000 socijalnih stanova – onih koji su podignuti iz gradskog budžeta. Uprava austrijske prestonice godišnje izgradi oko 5 000 a renovira 1 000 stanova. Pravo da žive u gradskim ulazima, imaju siromašnije Bečlije. Ta sirotinjska privilegija znači da plaćaju povlašćenu, vrlo pristupačnu kiriju, ali ne i da stanuju u treš zgradama. Istini za volju, neke opštinske zgade iz pedesetih godina izgledaju odbojno i liče kao da su preseljene sa beogradske Karaburme, ali većinom su to renovirani objekti, pogotovo u takozvanim kvartovima za stanovanje – Wohnpark.
Obišli smo jedan od takvih kvartova u ulici Landstraser-Hauptstrase. Tu se nalazi 20 socijalnih ulaza. Zgrade spolja deluju skromno. Lišene su ukrasa, terase su uzane. Forma podseća na svedenost bau-hausa. Prema ulici, kvart je isturio „kineski zid” u vidu hladnog betonskog panoa s nekoliko ulaza. U dvorišnoj strani su zdepaste šestospratnice, koje su okrečene veselo, plavo, roze, pa toliko ne bodu pogled. I to bi otprilike bilo sve od loših strana socijalnog kvarta.
Stanari kola parkiraju u podzemnim garažama koje se prostiru celom površinom zgrade. Pravilo gradske uprave jeste da parking prostor mora biti izgrađen istovremeno sa zgradom, i da je njegova veličina trećina kvadrature nadzemnog objekta. Jednom rečju, mesta za kola ima dovoljno, tako da parkinzi ne oduzimaju prostor igralištima.
Socijalni kvart je raj za decu. Mnogobrojni tereni za sportove i igraonice pod vedrim nebom zaštićeni su žičanom ogradom koja na pojedinim mestima dostiže i tri metra visine. Ograđeni prostor se zaključava a ključeve drži kućni savet. Nigde nema prljavštine. Na svakoj korpi za otpatke istaknut je i telefon uprave vrtova: Gartentelefon 4000/8042. Psima nije dozvoljeno landaranje po parku. Vlasnici moraju da poštuju tablu koja nalaže „Hunde an die Leine” – držite paščad vezanu. Kućnim ljubimcima za slobodno trčkaranje određen je samo jedan mali posebno ograđeni prostor. Sve upozorava na to da je ovo mesto gde deca imaju prednost. Čak je i roditeljima, čitaj majkama, zabranjeno da na igralištu puše.
Krovovi zgrada su listom ravni i malo je reći da su ocvetani, pre liče da su pošumljeni. Povratak prirodi je zov kojem nije odoleo nijedan kućni savet. Na krovu socijalne zgrade vodi se roštiljski društveni život u šumsko-livadskom pejsažu. Ekološki dimnjaci roštilja filtriraju dim pre nego što ga ispuste u čistu atmosferu Beča.
Videli smo na jednom krovu minijaturni vetrogenerator i solarni panel – tek da utisak o ekološkoj svesti u socijalnom kvartu bude potvrđen.