Danas je Petrovdan

Jovana Milovanović

12. 07. 2024. 05:02

Црква Светих Петра и Павла у Јагодини (Фото Ј. Миловановић)

Srpska pravoslavna crkva danas proslavlja praznik Sveti apostoli Petar i Pavle – Petrovdan. Jedan je od 15 najvećih hrišćanskih praznika, a posvećen je prvim propovednicima hrišćanstva i najbližim učenicima Isusa Hrista. Svečari ga često uzimaju za krsnu slavu, a u crkvenom kalendaru upisan je crvenim slovom.

Sveti apostol Petar

Sveti Petar je bio među prvim Jevrejima koji su postali učenici Isusa Hrista. O njegovom životu govore priče iz Novog zaveta. Bio je ribar na Tiberijskom jezeru. Sa bratom Andrejem odlučio je da postane Isusov učenik i dobio je aramejsko ime Kefa (kamen), što je na grčkom bilo Petar. U Matejevom jevanđelju kaže se da je Hrist smatrao Petra za temelj svoje Crkve.

Na sajtu SPC stoji:

– Njegova ljubav prema Gospodu bila je velika, a njegova vera u Gospoda postepeno se utvrđivala. Kada je Gospod izveden pred sud, Petar Ga se tri puta odrekao, no samo jedan pogled u lice Gospoda – i duša Petrova bila je ispunjena stidom i pokajanjem. Posle silaska Svetoga Duha Petar se javlja neustrašivim i silnim propovednikom Jevanđelja Posle njegove jedne besede u Jerusalimu obratilo se u veru oko tri hiljade duša. Propovedao je Jevanđelje po Palestini i Maloj Aziji, po Iliriku i Italiji. Činio je moćna čudesa: lečio je bolesne, vaskrsavao mrtve, čak i od senke njegove isceljivali su se bolesnici… Po zapovesti cara Nerona… Petar bi osuđen na smrt.

(Foto Vikipedija)

Sveti apostol Pavle

Rođen je u Tarsu u jevrejskoj porodici Venijaminovog plemena. Najpre se zvao Savle, učio kod Gamalila i bio farisej i progonitelj prvih hrišćana koji su takođe bili jevrejskog porekla. Kada se obratio u hrišćansku veru, postao je apostol, pobornik i propovednik Jevanđelja, od granica Arabije do Španije. Stradao je zbog propovedanja Jevanđelja, takođe u vreme cara Nerona.

– Dobio naziv apostola neznabožaca. Koliko su strahovita bila njegova stradanja, toliko je bilo njegovo natčovečansko strpljenje. Kroz sve godine svog propovedanja on je iz dana u dan visio kao o jednom slabom končiću između života i smrti. Pošto je ispunio sve dane i noći trudom i stradanjem za Hrista, pošto je organizovao crkvu po mnogobrojnim mestima, i pošto je dostigao tu meru savršenstva, da je mogao reći: “Ne živim ja, nego Hristos u meni”, tada je posečen je u Rimu, u vreme cara Nerona kad i apostol Petar.

(Foto Vikipedija)