Plemenitost kiča

26. 10. 2007. 17:45

Предраг Нешковић (Фото Л. Вулетић)

Predrag Nešković je opet duhovit, ponovo ironičan, zaigran i zanesen malim kičastim stvarima iz kojih je moguće proizvesti umetnost. Na izložbi "New Dandy" ili "Modna kolekcija jesen-zima 2007/08" u galeriji "Ozon", Nešković je izabrao modu "kao samo srce savremene kulture", kako to definiše sociolog Zorica Tomić. U okvirima tog koncepta predstavio je video-rad, fotografiju, iznošenu odeću, slajd projekciju i spektakularni aksesoar, čiji su delovi, lepotom svoje "iščašenosti" već osvojili japansko tržište.

Predrag Nešković (1938), prvi dobitnik nagrade "Ivan Tabaković", za koju kaže da mu je samo donela otpor sredine, oduvek je u svojim radovima ismevao stvarnost, palanački duh, kritikovao srpsku rustičnost.

– Mi jesmo rustičan narod i sledeći moj rad će se, po uzoru na prethodni "Srpski umetniče čuvaj se rustike", verovatno zvati "Srbi, čuvajte se rustike", jer rustika je nešto nedefinisano, lagano, primitivno, ljudi se dobro u njoj snalaze, ali mislim da bi trebalo biti što dalje od toga, kaže umetnik.

Naš sagovornik modu doživljava i tretira kao lepu stvar, higijensku, koja ljude može učiniti lepim.

U video radu "New Dandy", umetnik se na steperu, spravi za kućno trčanje, presvlači u najrazličitiju odeću. Fingirani modni kreator u kontekstu prolaznosti, zaborava... Na fotografiji mališan Predrag Nešković iz 1942. godine odeven u odeću iz bečkog časopisa, naspram unuka Save Neškovića, malog modernog dečaka snimljenog 65 godina kasnije, negde u Americi...

Dosledni posetilac buvljih pijaca, Predrag Nešković sakupio je priličnu kolekciju kojekakvih naočara od kojih je pravio nove modele, a delovi gumenih lutkica, perlica, sklopljeni su u forme originalnog nakita.

– Kič je dobar, plemenit, ne zahteva mnogo od vas, a opet ima materijala od kojeg je moguće proizvesti umetnički rad. Kič je uvek polazište. Rezultat koji nastaje je nešto drugo. Od 1965. godine sakupljam garderobu koju oblačim i koja je ovde izložena, a prikazana je i u video radu. I nju sam kupovao po buvljim pijacama širom sveta, ali i u skupim radnjama. A i ove naočare su nekako rezultat mog dugogodišnjeg traganja za idealnim oblikom, pa sam počeo sam da ih kreiram – objašnjava Nešković.

Umetnik vidi kič i u uređenju našeg grada i seća se izjave jednog francuskog arhitekte koji je davno posetio Beograd i rekao da je to fantastičan grad jer "nije fiksiran, i upravo je tu njegova šansa".

Peđa Nešković bio je istaknuti predstavnik nove figuracije 60-ih, umetnik iza čijeg se stava uvek prepoznavalo ironično odmeravanje sveta i života, istraživanje likovnog prostora u svim njegovim dimenzijama. Na 38. Bijenalu u Veneciji (1977) kao izlagač u okviru jugoslovenske sekcije, privukao je pažnju međunarodne kritike, a njegova dela označena su tada kao jedinstvena, višeznačna i celovita. Stvaralaštvo Predraga Neškovića osamdesetih godina ocenjuje se kao postmodernistička interpretacija, a nešto kasnije, iskustvo upotrebe predmeta u svrhu umetničkog izražavanja, naslanja se na motive koji su bili prepoznatljivi na njegovim slikama.

Pasionirani čitalac Pola Ostera, Nešković stvara u jednom od ateljea na Starom sajmištu u koje, kako kaže, država decenijama nije uložila ni ekser, a njegova produkcija je obilna i podređena svakodnevnom redovnom radu.

– Ja stalno radim na nekoliko paralelnih linija, pratim mnogobrojna dešavanja, imam spremno već pet izložbi, i to serija slika, fotografija i objekata. Mi umetnici imamo malo odgovora sa druge strane, nemamo povratnu informaciju. Umetnost je lični problem onoga koji je stvara, a sredina nema s tim nikakve veze. Kod nas je situacija posebna. Nema galerija, nema tržišta, likovna kritika ne postoji. To su samo neki komentari, a ne dublja analiza – u smislu to je dobro zato i zato, a ovo loše zato i zato. O slikarima ne postoje knjige, država je sklona da pogrešno ulaže novac, posebno ogroman novac kada je reč o prezentaciji rada nekog našeg umetnika na velikim međunarodnim smotrama – ističe umetnik i dodaje da živimo u prostoru umetnosti bez umetnosti i da su njegovi stalni podsticaji ne samo književnost, buvljaci, internet i putovanja, nego i gledanje loših izložbi.