Svakog drugog adolescenta interesuje vatreno oružje
Свеће и цвеће на месту масовног убиства у школи „Владислав Рибникар” (Фото/Танјуг/Сава Радовановић)
Pripadnici MUP-a u Bačkoj Palanci nedavno su uhapsili dvojicu tinejdžera koja su sakrila nelegalni pištolj sa metkom u cevi, u napuštenom objektu jedne tamošnje fabrike.
Oni su privedeni zbog postojanja osnova sumnje da su učinili krivično delo nedozvoljena proizvodnja, držanje, nošenje i stavljanje u promet oružja i eksplozivnih materija.
Prema nezvaničnim informacijama, oni su ovaj pištolj kupili od starije osobe iz komšiluka.
Kriminolog Dobrivoje Radovanović kaže za „Politiku” da poseban interes za vatreno oružje među tinejdžerima pokazuju dečaci uzrasta od 15 godina pa naviše. Ranija kriminološka i sociološka istraživanja, dodaje on, pokazala su da je više od 50 odsto adolescenata zainteresovano za oružje.
„Dečaci se interesuju za pištolje, a neki od njih čak i za automatske puške. Mislim da to potiče iz povećanja muške uloge u porodici koja se u adolescenciji razvija kod dečaka kao i zbog tradicije koje Srbi gaje prema oružju. Neretko se dešava da roditelji daju maloletnoj deci da pucaju iz pištolja koje imaju u legalnom posedu i to bude prvi konkretan susret tinejdžera sa oružjem, što smatram da nije dobro”, objašnjava kriminolog.
Radovanović smatra da je zainteresovanost tinejdžera prema oružju nešto što se prenosi sa generacije na generaciju i da ne postoje biološke osnove za ljubav prema pištoljima i puškama.
„Sećam se ranijeg perioda u mom rodnom kraju – Aranđelovcu, kada je oružje bilo toliko popularno da su tinejdžeri sami pravili improvizovane pištolje iz kojih bi mogli da pucaju. Jedan dečak iz mog kraja tada je ranjen i aranđelovačka policija imala je ozbiljan problem sa hapšenjem tinejdžera koji je pucao i pobegao”, priča kriminolog.
Stručnjaci kažu da se tinejdžeri sa oružjem upoznaju vrlo rano i to kroz agresivne video-igrice i akcione filmove. Mnogi od njih oružje shvataju kao oblik zabave i sredstvo kojim će se „pokazati” u društvu. Neki dečaci svoje kontakte sa oružjem kriju od svojih roditelja, dodaje Radovanović.
„Oni u grupama odlaze u šume da vežbaju pucanje. Oružje kriju van kuće u nekim pomoćnim zgradama i tavanicama, na mestima gde retko ko zalazi – kao što je i napuštena fabrika iz poslednjeg primera koji smo čitali u medijima. Dečaci to tajno oružje kriju i koriste za svoju zabavu, ali oružje nije igračka i, nažalost, događaju se nesreće i ranjavanja”, zaključuje Dobrivoje Radovanović.
Naš sagovornik iz policije kaže da je veoma opasno da roditelji uče decu da pucaju, kao i da pištolji i puške moraju da budu zaključani u sefu – u kontrolisanim uslovima. Uslov je da osoba koja koristi oružje bude punoletna, fizički i psihički spremna i prošla sve odgovarajuće bezbednosne provere, dodaje naš sagovornik iz MUP-a.
On podseća da su, u slučaju masovnih ubistava u Osnovnoj školi „Vladislav Ribnikar” u Beogradu i u selima Malo Orašje i Dubona, zločin izvršili dete od trinaest godina i mladić od 20 godina. U oba slučaja, dodaje naš sagovornik, oružje im je bilo dostupno u porodici i obučavani su da ga koriste.