Sva­kog dru­gog ado­le­scen­ta in­te­re­su­je va­tre­no oruž­je

Aleksandar Bojović

02. 08. 2024. 16:12

Све­ће и цве­ће на ме­сту ма­сов­ног уби­ства у шко­ли „Вла­ди­слав Риб­ни­кар” (Фото/Танјуг/Сава Радовановић)

Pri­pad­ni­ci MUP-a u Bač­koj Pa­lan­ci ne­dav­no su uhap­si­li dvo­ji­cu ti­nej­dže­ra ko­ja su sa­kri­la ne­le­gal­ni pi­štolj sa met­kom u ce­vi, u na­pu­šte­nom objek­tu jed­ne ta­mo­šnje fa­bri­ke.

Oni su pri­ve­de­ni zbog po­sto­ja­nja osno­va sum­nje da su uči­ni­li kri­vič­no de­lo ne­do­zvo­lje­na pro­iz­vod­nja, dr­ža­nje, no­še­nje i sta­vlja­nje u pro­met oruž­ja i eks­plo­ziv­nih ma­te­ri­ja.

Pre­ma ne­zva­nič­nim in­for­ma­ci­ja­ma, oni su ovaj pi­štolj ku­pi­li od sta­ri­je oso­be iz kom­ši­lu­ka.

Kri­mi­no­log Do­bri­vo­je Ra­do­va­no­vić ka­že za „Po­li­ti­ku” da po­se­ban in­te­res za va­tre­no oruž­je me­đu ti­nej­dže­ri­ma po­ka­zu­ju de­ča­ci uz­ra­sta od 15 go­di­na pa na­vi­še. Ra­ni­ja kri­mi­no­lo­ška i so­ci­o­lo­ška is­tra­ži­va­nja, do­da­je on, po­ka­za­la su da je vi­še od 50 od­sto ado­le­sce­na­ta za­in­te­re­so­va­no za oruž­je.

„De­ča­ci se in­te­re­su­ju za pi­što­lje, a ne­ki od njih čak i za auto­mat­ske pu­ške. Mi­slim da to po­ti­če iz po­ve­ća­nja mu­ške ulo­ge u po­ro­di­ci ko­ja se u ado­le­scen­ci­ji raz­vi­ja kod de­ča­ka kao i zbog tra­di­ci­je ko­je Sr­bi ga­je pre­ma oruž­ju. Ne­ret­ko se de­ša­va da ro­di­te­lji da­ju ma­lo­let­noj de­ci da pu­ca­ju iz pi­što­lja ko­je ima­ju u le­gal­nom po­se­du i to bu­de pr­vi kon­kre­tan su­sret ti­nej­dže­ra sa oruž­jem, što sma­tram da ni­je do­bro”, ob­ja­šnja­va kri­mi­no­log.

Ra­do­va­no­vić sma­tra da je za­in­te­re­so­va­nost ti­nej­dže­ra pre­ma oruž­ju ne­što što se pre­no­si sa ge­ne­ra­ci­je na ge­ne­ra­ci­ju i da ne po­sto­je bi­o­lo­ške osno­ve za lju­bav pre­ma pi­što­lji­ma i pu­ška­ma.

„Se­ćam se ra­ni­jeg pe­ri­o­da u mom rod­nom kra­ju – Aran­đe­lov­cu, ka­da je oruž­je bi­lo to­li­ko po­pu­lar­no da su ti­nej­dže­ri sa­mi pra­vi­li im­pro­vi­zo­va­ne pi­što­lje iz ko­jih bi mo­gli da pu­ca­ju. Je­dan de­čak iz mog kra­ja ta­da je ra­njen i aran­đe­lo­vač­ka po­li­ci­ja ima­la je ozbi­ljan pro­blem sa hap­še­njem ti­nej­dže­ra ko­ji je pu­cao i po­be­gao”, pri­ča kri­mi­no­log.

Struč­nja­ci ka­žu da se ti­nej­dže­ri sa oruž­jem upo­zna­ju vr­lo ra­no i to kroz agre­siv­ne vi­deo-igri­ce i ak­ci­o­ne fil­mo­ve. Mno­gi od njih oruž­je shva­ta­ju kao ob­lik za­ba­ve i sred­stvo ko­jim će se „po­ka­za­ti” u dru­štvu. Ne­ki de­ča­ci svo­je kon­tak­te sa oruž­jem kri­ju od svo­jih ro­di­te­lja, do­da­je Ra­do­va­no­vić.

„Oni u gru­pa­ma od­la­ze u šu­me da ve­žba­ju pu­ca­nje. Oruž­je kri­ju van ku­će u ne­kim po­moć­nim zgra­da­ma i ta­va­ni­ca­ma, na me­sti­ma gde ret­ko ko za­la­zi – kao što je i na­pu­šte­na fa­bri­ka iz po­sled­njeg pri­me­ra ko­ji smo či­ta­li u me­di­ji­ma. De­ča­ci to taj­no oruž­je kri­ju i ko­ri­ste za svo­ju za­ba­vu, ali oruž­je ni­je igrač­ka i, na­ža­lost, do­ga­đa­ju se ne­sre­će i ra­nja­va­nja”, za­klju­ču­je Do­bri­vo­je Ra­do­va­no­vić.

Naš sa­go­vor­nik iz po­li­ci­je ka­že da je ve­o­ma opa­sno da ro­di­te­lji uče de­cu da pu­ca­ju, kao i da pi­što­lji i pu­ške mo­ra­ju da bu­du za­klju­ča­ni u se­fu – u kon­tro­li­sa­nim uslo­vi­ma. Uslov je da oso­ba ko­ja ko­ri­sti oruž­je bu­de pu­no­let­na, fi­zič­ki i psi­hič­ki sprem­na i pro­šla sve od­go­va­ra­ju­će bez­bed­no­sne pro­ve­re, do­da­je naš sa­go­vor­nik iz MUP-a.

On pod­se­ća da su, u slu­ča­ju ma­sov­nih ubi­sta­va u Osnov­noj ško­li „Vla­di­slav Rib­ni­kar” u Be­o­gra­du i u se­li­ma Ma­lo Oraš­je i Du­bo­na, zlo­čin iz­vr­ši­li de­te od tri­na­est go­di­na i mla­dić od 20 go­di­na. U oba slu­ča­ja, do­da­je naš sa­go­vor­nik, oruž­je im je bi­lo do­stup­no u po­ro­di­ci i ob­u­ča­va­ni su da ga ko­ri­ste.