Bagerima sravnjena „Patka"
Фото Олга Јанковић
Pančevo – Jedan od tri ugaona kamena pančevačkog Gornjeg grada, čuvena kafana „Patka” zauzimala je do pre neki dan ćošak ulica Patrijarha Čarnojevića i Karađorđeve. Srušena je za dan, a tavorila više od deceniju i po, nakon što je zamandaljena kao jedna od žrtava neuspešne privatizacije Društvenog ugostiteljskog preduzeća „Sloboda”. Da je zakonom nezaštićena, i zgrada „na lakat”, nije promaklo građevinskim investitorima, te će, kako saznajemo na licu mesta, biti zamenjena još jednom ultramodernom višespratnicom. Tako, poslednjih godina života preimenovana u bife, nije imala sreće poput zdanja kafane „Kragujevac”, koja je među desetinama drugih jedina u Pančevu koju država štiti kao spomenik kulture. „Kragujevac” je ostao ovekovečen i na filmskoj traci kao scenografija prvog kadra legendarnih „Maratonaca”, ali i kao enterijer u kom Bekim Fehmiju lomi čaše rukama u „Skupljačima perja”, a „Patka” će biti upamćena i kao mesto sastanaka Miletićevih radikala i dugo potom žarište radikalskog pokreta u Pančevu.
Bageri već decenijama ravne stare ugostiteljske lokacije i u komšiluku, pa su tako pale i legendarne krčme „Volar” i „Belo jagnje”, decenijama ne postoje ni „Orač”, „Lovac” i „Triglav”, a era rušenja načeta je u samom centru varoši. Prvo je pala gostionica „Jadran”, na čije temelje je nasađena današnja Palate pravde, društveno korisnim radom zatvorenika sravnjeno je „Dedinje”, poznatije kao „Kod Pacova”, Vajfertova „Slavina” porušena je do temelja devedesetih prošlog veka. „Srbija” i „Neptun” pretvorene u samousluge, a „Tri grozda” na Zelenoj pijaci i „Ljubičevo” u naselju Tesla u kladionice. Nema više ni kafana „Dolina” „Lovac”, „Avala”, „Sneško”, „Prosvetarac”, „Zdravljak”, „Utva Radnik”, „Složna braća”, „Crna Mačka” i „Beli bagrem”.
„Pančevački centralni trougao”, u kom se lako moglo „izgubiti”, činili su „Korzo”, „Park” i „Sloboda”, u kojima je za finije kafanske goste dan započinjao kafom i rakijicom, a nastavljao hladnim pivom, nestale su u naletu restitucije. Od tih vremena stajala je doskora zapuštena kultna kafana „Kod Nedeljka”, sada lokal s novom namenom, dok „Slogu” i „Zanzibar” u novije vreme menjaju objekti kolektivnog stanovanja.
Inače, opšte je poznato da smo na polju kafanskog života prvi i u Evropi, još od 1522. godine, kada je srpska prestonica dobila kuću u kojoj se pije kafa – kafanu. „S preke strane”, u Pančevu one su se pojavile „tek” kada je graničarska varoš počela da prima goste sa strane, za pijačnih dana i kada je radio vašar. Tako Milan Jakšić, doskora direktor Istorijskog arhiva u Pančevu, izdvaja da kada 1821. godine Stojan Milenković, građanin Pančeva, moli da mu se dozvoli otvaranje gostionice „Nadvojvoda Franc Karl”, a Magistrat taj predlog podržava, ovde već radi 66 gostionica.
„Po njima i ulice dobijaju nazive, poput Carske, Tri lovca, Mesečina, Zvezda, Orao, Paun, Labud, Gavran, Grožđe i Brodska. Sve je išlo naruku kafanama, gostionicama, krčmama i svratištima, jer je Pančevo bilo i prvo, ali i poslednje mesto na putovanju između Turske, a kasnije Srbije i Austrougarske. U centru su dominirale gostionica s prenoćištem: ’Pelikan’, ona kod Vajfertove fabrike piva, kafana ’Kod Bele lađe’, pa hotel ’Hajduk Veljko’. Nešto dalje radile su ’Lepa Mara’ i svratište ’Prizren’, a u Gornjem gradu birt ’Kod crvenog vola’, koji kada je birtaš umro, a njegova žena preuzela posao, biva inventivno prekršten u ’Kod crvene krave’”, navodi Milan Jakšić.
Kafana je bilo u svakom sokaku, dvorištu… obavezno i na Glavnoj autobuskoj i železničkim stanicama „Predgrađe”, gde je samo nestala čuvena „Željina” i „Pančevo – Varoš”, gde je piće bilo jeftino, a kuglanje besplatno. Kod gradske pijace u „Špic”, „Tri grozda” i „Sport” svraćale su lokalne lole, a najviše trgovci pre, nakon i za vreme posla kako bi lakše podneli radni dan za stolovima s kariranim stolnjacima, uz glasnu muziku i lokalne legende – sve u oblacima duvanskog dima.