Kad iguana nosi jaja…
Тарантула
Mladi Nišlija Žarko Petrović je apsolvent psihologije. Ali, posle stečenog iskustva i pročitane literature o egzotičnim životinjama koje gaji kao kućne ljubimce, s pravom se može reći da je „apsolvirao“ i ovu oblast veterinarske nauke.
Žarku su očigledno roditelji u mnogo čemu bili uzor. Njegova majka je psihijatar, pa nije čudo što je i on odabrao srodnu profesiju. Otac, inače neurohirurg, dugo je čuvao životinje iz hobija. Jedno vreme imao je vuka, posle toga zmiju, a na kraju kanarince kojima se ozbiljno posvetio. Sada je ostao jedino šarpej Musa, koga svi u kući obožavaju. Žarko ih je sve voleo, ali je ipak priželjkivao nekog ljubimca koga će sam odabrati i o njemu se starati.
Soba puna terarijuma
– Na pameti mi je bio kameleon, ali sam odustao kad sam shvatio da o njemu ne znam ništa, a nemam ni odgovarajuću hranu. Ženka tokai gekona, koja spada u rod guštera, učinila mi se kao dobra zamena. Posle nje, uselio sam i leopard gekona, i kad sam upoznao osnovne potrebe i navike egzotičnih životinja, ispunio sam sebi prvobitnu želju – kaže naš sagovornik.
Što nabavkom novih, što razmnožavanjem, od tog trenutka družina zanimljivih primeraka iz toplih predela brzo se uvećavala. Mladunce neminovno mora da proda, a odrasle uglavnom zadržava za sebe. Glavna i najveća među njima je ženka iguane po imenu Čeda. Tu su i dve „bradate” agame, jedan kameleon buljavih očiju, gekoni po uzrastima, škorpije, najmanje dvadeset pet vrsta tarantula, pa dve vrste bubašvabe... Umesto plakara sa garderobom i polica sa knjigama, zidove pokrivaju terarijumi raznih veličina, prilagođeni stanarima. Ostalo je samo malo mesta na sred sobe za dušek na kojem Žarko spava, i za sto ispod prozora, gde on uči. Tu je čitav njegov svet i ni najmanje mu ne smeta što je temperatura „pustinjska”, a mirisi jaki.
(/slika2)Žarko sam proizvodi i hranu za svoje ljubimce. Čak preostane i za druge. U „bio bašti” ima brašnenog crva i razne insekte... Za iguane redovno priprema i vitaminsku salatu od mešavine povrća, najčešće od listova i korena celera i šargarepe, boranije i blitve, a od voća daje im jabuke, dinje, breskve. Na meniju jedino nema mesa, jer im škodi bubrezima.
– Mladi i ženke pred parenje jedu svaki dan, kad nisu aktivni dva-tri puta nedeljno, a zimi na petnaest dana. Leopard gekoni skladište hranu u repu, kao u frižideru, dok se iguane debljaju po celom telu – objašnjava Žarko.
Boje ljubavi
Prema ovim životinjama, kaže naš domaćin, ne mogu se razviti posebne emocije kao prema psu ili mački. Ali, interesantno mu je to što može da prati njihov životni ciklus koji u kućnom ambijentu najviše od njega zavisi.
– Mada imam veterinara koji ih redovno pregleda, glavno je sprečiti da se ne razbole, jer je teško dati pravu dijagnozu. Ako im se ne obezbede uslovi slični prirodnom staništu, uginuće. Najvažnija je optimalna temperatura, koja danju ne sme da padne ispod trideset šest stepeni. Kod leopard gekona temperatura, recimo, utiče i na pol. Osim toga, veliki je problem kad iguana polaže jaja. Kada je u prirodi, ona to radi na obalama reka. Ovako moram da joj obezbedim oko sto pedeset kilograma peska. Najveći broj iguana pri tom ugine zato što joj se zaglavi jaje. Ja sam moju uspeo da spasim, jer sam joj masirao stomak i kupao je toplom vodom – sa ponosom naglašava mladi Nišlija.
Osim tih, osnovnih potreba, saznao je još mnogo zanimljivosti o ovim životinjama.
(/slika3)– Zabluda je da kameleon menja boju prema okolini radi kamuflaže. On to radi zbog komunikacije ili kada je uplašen. Na taj način i ženka pokazuje kada je spremna za parenje. Kad hoće da se pari, ima svetlu boju, a kad neće, pribije se uz granu i potpuno potamni. I iguane imaju svoje „fazone”. Čeda me već prepoznaje, a kad sednem, on mi dođe u krilo. Nekad mi se i na glavu popne. Traži najvišu tačku, jer se tu oseća sigurnije, -objašnjava naš domaćin, što je ova simpatična ženka odmah i potvrdila.
Svojim ljubimcima Žarko svakodnevno mora da posveti po sat vremena. Sve te obaveze mu ne padaju teško, jer ga zanima egzotični svet ali ne može da ga vidi „na licu mesta” jer ne voli da putuje.
– Ja sam krupan čovek i i neudobno mi je ma čime da se vozim. Kad ipak moram negde da odem, tu je mama da me odmeni. Nedavno sam bio u Beogradu i prvi put sam se kući vratio pun lepih utisaka, jer sam upoznao divne ljude koji sa istom pažnjom kao i ja odgajaju svoje životinje.