Istorija samouništenja
И одрасли и деца све више времена проводе уз рачунаре (Фото Пиксабеј)
U zbirci priča „Neke slike sveta”, u izdanju „Albatros plus”, priča „Triptih o odlasku čoveka” počinje rečenicom: „Da li je to počelo sa arhitekturom: čovek je krenuo u visinu, u staklo, u čelik, u beton, u prave i krive linije, u bezličnost: čovekova istorija je istorija samouništenja.”
U Barselonu ljudi često odlaze da bi videli Gaudijeve građevine – jedinstvene, kreativne, nezaboravne. Nažalost, više nema tako izuzetnih arhitekata i arhitektura je postala bezlična, pojednostavljena, svedena na prave i krive linije, nekoliko neutralnih boja, neprepoznatljiva. Za izvesno vreme gradovi će postati slični, neprepoznatljivi, Možda će samo Ajfelova kula da bude orijentacija da se nalazimo u Parizu. A francuski arhitekta Žan Nuvel izjavio je: „Arhitektura je bolesna, ali nije potpuno mrtva.” Zašto to arhitekte rade?
Da li je to sve počelo sa arhitekturom, uvod je u priču koja govori o tome kako će čovek sebe da uništi tehnologijom, veštačkom inteligencijom... Većina čovečanstva je ljudska masa kojom nije teško manipulisati, nametnuti joj razne stvari i ubediti je da to treba da prihvati. Tehnologija, veštačka inteligencija vode ka potpunom ljudskom otuđenju, ljudi su stalno zagledani u ekrane svojih mobilnih telefona, kompjutera... Malo je ljudskih prisnih kontakata, ljudsko otuđenje je neminovno, da li će mašine da zavladaju, a čovek se zauvek izgubi nesposoban da se suprotstavi.
Deca se više ne igraju kao nekada, nego sede uz kompjutere, internet... A koliko je to ozbiljna situacija govori podatak da je osnovan Nacionalni kontakt centar za bezbednost dece na internetu. Funkcioniše sedam godina i za to vreme dobili su više od 40.000 poziva za pomoć. Svakog drugog dana jedno dete prijavljuje želju za suicidom zbog nasilja na internetu. I logički se nametne pitanje zašto ljudi sebe i svoju decu izlažu opasnosti. Zašto pristaju da im nametnu tehnologiju, internet, veštačku inteligenciju? Zašto pristaju da budu deo ljudske mase kojom se manipuliše?
Kakve nas opasnosti vrebaju saznajemo iz podatka da se teroristi vrbuju preko društvenih mreža, odnosno interneta. Italijanski stručnjak iz oblasti bezbednosti Marko Lobardi, na predavanju na Institutu za nacionalnu i međunarodnu bezbednost u Beogradu, rekao je da je vrbovanje terorista preko društvenih mreža nova opasnost.
A kakva nas opasnost vreba od veštačke inteligencije? U „Politici” je nedavno objavljen tekst pod naslovom „Nema nedodirljivih za veštačku inteligenciju”. Na „Fejsbuku” se pojavio lažni snimak premijera Miloša Vučevića kreiran uz pomoć veštačke inteligencije. Iz kabineta predsednika vlade obavestili su da je izjava nepostojeća, njegov lik zloupotrebljen i da su podaci o projektima vlade lažni. Očigledno je da za veštačku inteligenciju nema nedodirljivih. Znači – svi smo u opasnosti. I nameće se pitanje zašto je smišljena veštačka inteligencija. Njeni tvorci verovatno će reći da je smišljena za dobrobit ljudi. A ljudi od nje moraju da traže zaštitu.
Na međunarodnom sajmu visoke tehnologije u Pekingu prikazani su roboti koji su mogli da razgovaraju s posetiocima. A u holandskom gradu Ajndhovenu održana je fudbalska utakmica u kojoj su igrali roboti. Inače, tu se održava Svetsko fudbalsko prvenstvo za robote. U Japanu su nedavno predstavljeni roboti s ljudskim licem koji se osmehuju. Japanski stručnjaci, uz pomoć živih delova kože, oblikovali su lica robota da bi bili što sličniji ljudima.
Rečenica „ljudska istorija je istorija samouništenja” sada dobija pravi smisao. Čovek tone u tehnologiju i šta ga čeka na dnu? A pridružuju mu se i ljudi, svesni svih opasnosti tehnologije, da bi mogli da opstanu.