Uvertira sa De Sikinim omnibusom
Софија Лорен и Ђакомо Фурија у епизоди „Пица на кредит” у „Напуљском злату” Виторија де Сике (Фото 81. Mostra di cinema)
81. VENECIJA
Venecija, Lido – Ovogodišnji, 81. Venecijanski festival zvanično počinje sutra uveče, a kao uvertira u sali Darsena na Lidu večeras se priređuje poseban događaj – svečana projekcija restaurisane i digitalizovane kopije „Napuljskog zlata” Vitorija de Sike iz 1954. godine, na 50. godišnjicu smrti velikog filmskog reditelja i na 70. godišnjicu od nastanka ovog filma u kojem se prvi put na velikom platnu pojavila italijanska diva Sofija Loren.
„Napuljsko zlato” u kojem osim Lorenove glume i Eduardo de Filipo, Silvana Mangano, Paolo Stopa, Đakomo Furija, Toto i sam autor koji je svoju karijeru i počeo kao pozorišni i filmski glumac, prikazuje se sada u digitalnoj 4K verziji u koju je transformisan 35-milimitarski negativ kamere i 35-milimetarski mono negativ sa zvučnom podlogom, sve pod umetničkim nadzorom reditelja Andree de Sika, Vitorijevog unuka. Usled protoka vremena negativ kamere je pokazao mnoge mrlje i ranije spojeve popravljene selotejpom, kao i niz linija i ogrebotina. Neki od značajnijih kidanja i lomova zahtevali su rekonstrukciju mnogih kadrova, precizno gradiranje boja ponovo je stvorilo kontrast i originalan izgled fotografije, zvuk je pročišćen i postignuta je odgovarajuća ravnoteža između pozadinske buke i dijaloga. I „Napuljsko zlato“ je ponovo zablistalo. Restauracijom osveženo i sada zauvek otrgnuto od zuba vremena ovo delo je trajno sačuvano za budućnost.
Vitorio de Sika (1901–1974) zamislio je i realizovao „Napuljsko zlato” kao omnibus podeljen u šest epizoda koje su zapravo adaptacija kratkih priča iz istoimene zbirke pisca Đuzepea Marote, a iza njega su stali i legendarni producenti Karlo Ponti i Dino de Laurentis. Bio je prikazan u zvaničnoj konkurenciji Kanskog festivala 1955. i osvojio je nagrade za najbolju glumicu (Silvana Mangano) i najboljeg glumca (Paolo Stopa). Kroz svojih šest poglavlja: „Nasilnik”, „Pica na kredit”, „Pogrebčić”, „Igrači”, „Tereza” i „Profesor”, film istražuje pojedina od mnogih lica Napulja. Sama radnja prikazuje život u gradu iz perspektive njegovih stanovnika, pri čemu se humor meša sa tragedijom. De Sika je, okupivši neke od tada najvećih zvezda italijanske kinematografije, odao počast Napulju u kojem je proveo rani život.
U poglavlju „Igrači” u ulozi advokata pritisnutog kockarskim dugovima i zamerkama bogate a ružne supruge, koji u dugoj partiji karata pokušava da pobedi protivnika u liku i telu talentovanog osmogodišnjeg dečaka, vidimo samog de Siku. On i jeste tokom tridesetih godina prošlog veka bio prvo nesporna glumačka zvezda da bi se od 1940. okrenuo režiji i pisanju scenarija i postao jedan od očeva neorealizma. U najtužnijoj epizodi – „Pogrebčić”, bez i jednog jedinog dijaloga, prikazuju se smrt deteta i pogrebna povorka i ova epizoda je izbačena u nekim od verzija „Napuljskog zlata”. Za istorijske filmske čitanke ostaje zauvek zabeleženo i da je zahvaljujući njemu tada tek sedamnaestogodišnja Sofija Loren prvi put viđena na velikom filmskom platnu. De Sika, koji je bio vrhunski majstor stvaranja emocija i privlaćenja gledalaca na stranu protagonista njegovih filmova, te 1954. otvorio je širom vrata budućoj italijanskoj, evropskoj i svetskoj filmskoj divi. Jednom prilikom, prisećajući se tih dana, Sofija Loren je izjavila: „S njim je počela moja filmska karijera. Imala sam samo 17 godina, a on, Vitorio de Sika, najveći reditelj na svetu kojem sam se divila, hteo je da razgovara sa mnom i da me uzme za film. Bio je moj svetac i moj zaštitnik.”
Tvorac antologijskih filmova – „Čistači cipela“ (1946), „Kradljivci bicikla” (1948), „Juče, danas, sutra” (1963) i „Vrt Finci-Kontinijevih” (1970) – za koje je i osvojio četiri „Oskara”, stvarao je svoja neorealistička remek-dela u kojima je komično uvek zauzimalo posebno mesto. Tako je i u slučaju „Napuljskog zlata”, jednog od omiljenih filmova Martina Skorsezea koji i jeste najzaslužniji za inicijativu restauracija i digitalizacija kopija filmova kao zajedničkog svetskog kulturnog dobra. Ulaznice za svetsku premijeru restaurisanog De Sikinog filma su rasprodate. Počast autoru i njegovom delu i ovakva uvertira 81. izdanja filmske Mostre, najstarijeg svetskog filmskog festivala, pokazuje se kao pun pogodak.