Šta Ma­kron do­no­si u Be­o­grad

30. 08. 2024. 20:54

Емануел Макрон (Фото/ Танјуг/Марко Ђоковић)

U po­sled­njih go­di­nu da­na Be­o­grad je po­stao re­dov­na de­sti­na­ci­ja za svet­ske li­de­re – u po­se­te Sr­bi­ji do­šli su Si Đin­ping, Olaf Šolc i Đor­đa Me­lo­ni, a po­sled­nji u ni­zu je Ema­nu­el Ma­kron, ko­ji tre­nut­no bo­ra­vi u Be­o­gra­du. Sva­ka od ovih po­se­ta je bi­la zna­čaj­na na dru­ga­či­ji na­čin, ali fran­cu­ski pred­sed­nik je sa so­bom do­neo pri­li­ke ko­je su za Sr­bi­ju od po­seb­ne va­žno­sti.

 

 

Po­sto­ji na­da da će Ma­kron kroz svoj ne­ma­li uti­caj na evrop­sku po­li­ti­ku pod­sta­ći pro­ak­tiv­ni­ji pri­stup Evro­pe za­šti­ti in­te­re­sa Sr­ba i dru­gih ma­nji­na na Ko­so­vu, kao i uti­ca­ti na ubr­za­nje učla­nje­nja Sr­bi­je u Evrop­sku uni­ju. Na­rav­no, po­sta­vlja se pi­ta­nje ko­li­ko će Ma­kron i nje­gov ka­bi­net ima­ti ka­pa­ci­te­ta i vo­lje da se ak­tiv­ni­je ba­ve pi­ta­njem Ko­so­va i Me­to­hi­je. Kao od­go­vor na ovo pi­ta­nje mo­že se is­ko­ri­sti­ti či­nje­ni­ca da je Ma­kron do­šao u dvo­dnev­nu po­se­tu Be­o­gra­du upr­kos par­la­men­tar­noj kri­zi u Fran­cu­skoj, gde je pred­sed­nik od­bio da ime­nu­je pre­mi­je­ra iz le­vi­čar­ske ko­a­li­ci­je.

Kad je u pi­ta­nju ve­štač­ka in­te­li­gen­ci­ja, Fran­cu­ska se iz­dva­ja kao naj­bo­lji evrop­ski part­ner za Sr­bi­ju u ovoj obla­sti. Glav­ni raz­log je pre sve­ga to što je fran­cu­ski sek­tor ve­štač­ke in­te­li­gen­ci­je da­le­ko is­pred ostat­ka Evro­pe. Po­red to­ga, Fran­cu­ska je an­ga­žo­va­na u re­gu­li­sa­nju ove zna­čaj­ne obla­sti na svet­skom, mul­ti­la­te­ral­nom ni­vou kao jed­na od po­kre­tač­kih si­la iza Glo­bal­nog part­ner­stva za ve­štač­ku in­te­li­gen­ci­ju, kojem će Sr­bi­ja pred­se­da­va­ti na­red­ne go­di­ne.

Ku­po­vi­na „ra­fa­la” i dru­gi vi­do­vi voj­ne sa­rad­nje Sr­bi­je i Fran­cu­ske bi­li su ta­ko­đe jed­na od ključ­nih te­ma po­se­te. Ta ku­po­vi­na, bez hi­per­bo­le, bi­la bi pre­kret­ni­ca za Sr­bi­ju i nje­nu voj­sku, spolj­nu i bez­bed­no­snu po­li­ti­ku. Ipak, naj­zna­čaj­ni­ja pre­kret­ni­ca za bu­duć­nost Sr­bi­je ko­ju sa­rad­nja s Fran­cu­skom mo­že do­ne­ti je­ste nu­kle­ar­na ener­gi­ja.

U sklo­pu ovo­go­di­šnje po­se­te Pa­ri­zu srp­ske de­le­ga­ci­je pred­vo­đe­ne pred­sed­ni­kom Sr­bi­je pot­pi­san je me­mo­ran­dum o raz­u­me­va­nju iz­me­đu Vla­de Sr­bi­je i Fran­cu­ske elek­tro­pri­vre­de, ko­ji pred­sta­vlja po­če­tak part­ner­stva dve ze­mlje u obla­sti nu­kle­ar­ne ener­gi­je. Naj­ve­ća pre­pre­ka na po­čet­ku ovog vi­še­de­ce­nij­skog pro­ce­sa je­ste mo­ra­to­ri­jum na iz­grad­nju nu­kle­ar­nih elek­tra­na do­net za vre­me Ju­go­sla­vi­je kao re­ak­ci­ja na ka­ta­stro­fu u Čer­no­bi­lju.

Strah je u prak­si mno­go opa­sni­ji od nu­kle­ar­ne ener­gi­je i či­nje­nič­no sta­nje ja­sno uka­zu­je da je nu­kle­ar­ni po­gon te­melj odr­ži­ve bu­duć­no­sti, a po­sle­di­ce nje­go­vog od­ba­ci­va­nja mo­gu bi­ti raz­ne. Do­bar uzor lo­šeg sta­va pre­ma nu­kle­ar­noj ener­gi­ji tre­ba da bu­de Ne­mač­ka, ko­ja je pa­ra­li­sa­na stra­hom za­tvo­ri­la svo­je elek­tra­ne i za vre­me An­ge­le Mer­kel to­le­ri­sa­la Pu­ti­no­ve ras­tu­će am­bi­ci­je zbog za­vi­sno­sti od ru­skih ener­ge­na­ta. To je sa­mo je­dan u ni­zu raz­lo­ga za­što glav­ni evrop­ski part­ner Sr­bi­je tre­ba da bu­de baš Fran­cu­ska.

U sep­tem­bru po­či­nje jav­na ras­pra­va o Na­cr­tu za­ko­na o iz­me­na­ma i do­pu­na­ma Za­ko­na o ener­ge­ti­ci, či­ja po­sle­di­ca bi bi­lo uki­da­nje za­bra­ne iz­grad­nje nu­kle­ar­nih elek­tra­na. To je do­bra pri­li­ka da se za­poč­ne i ši­ri, tran­spa­ren­tan pro­ces in­for­mi­sa­nja gra­đa­na Sr­bi­je o ovom kru­ci­jal­nom pi­ta­nju. In­for­mi­sa­nje, od­no­sno obra­zo­va­nje, bi­će i oko­sni­ca sa­rad­nje Fran­cu­ske i Sr­bi­je u obla­sti nu­kle­ar­ne ener­gi­je. Po­red, na­rav­no, nov­ca, Sr­bi­ji su za nu­kle­ar­nu ener­gi­ju po­treb­ni i eks­per­ti za istu, ko­jih na­ža­lost ne­ma.

Na sre­ću, Fran­cu­ska, kao je­dan od svet­skih li­de­ra u raz­vo­ju nu­kle­ar­ne ener­gi­je, ima pri­stup ve­li­kom zna­nju ko­je je po­treb­no što ra­ni­je „do­ve­sti” u Sr­bi­ju. Do­bar znak je to što pri­me­ću­je­mo sve vi­dlji­vi­je na­po­re da se u raz­li­či­tim obla­sti­ma u Sr­bi­ji kroz sa­rad­nju pri­vat­nog i jav­nog sek­to­ra, obra­zov­nih i na­uč­nih in­sti­tu­ci­ja iz Sr­bi­je i ino­stran­stva do­đe do bo­ljit­ka za ce­lo­kup­nu ze­mlju – naj­bo­lji pri­mer je BIO 4 kam­pus. To nam go­vo­ri da Sr­bi­ja ima ka­pa­ci­tet da or­ga­ni­zu­je, ko­or­di­ni­ra i spro­ve­de kom­plek­san pro­ces tran­sfe­ra zna­nja u obla­sti nu­kle­ar­ne ener­gi­je iz Fran­cu­ske ka Sr­bi­ji.

Nu­kle­ar­na ener­gi­ja je po­seb­no va­žna za Sr­bi­ju zbog nje­nih am­bi­ci­ja ka član­stvu u Evrop­skoj uni­ji. Ze­le­na tran­zi­ci­ja, od­no­sno de­kar­bo­ni­za­ci­ja i pre­la­zak na ob­no­vlji­ve iz­vo­re ener­gi­je, sa­da već pred­sta­vlja jed­nu od cen­tral­nih vred­no­sti za EU, što se od­sli­ka­va i na nje­nu po­li­ti­ku i re­gu­la­ti­ve. Za nas, naj­re­le­vant­ni­ji evrop­ski do­ku­ment je No­vi plan raz­vo­ja za­pad­nog Bal­ka­na.

Ovaj plan po­či­va na če­ti­ri stu­ba – eko­nom­skoj in­te­gra­ci­ji re­gi­o­na u je­din­stve­no tr­ži­šte EU, pod­sti­ca­nju re­gi­o­nal­ne eko­nom­ske sa­rad­nje, ubr­za­nju po­treb­nih re­for­mi i fi­nan­sij­skoj po­dr­šci kroz kroz kre­di­te i gran­to­ve. U to spa­da i in­te­gra­ci­ja Sr­bi­je u evrop­ski la­nac snab­de­va­nja kri­tič­nim si­ro­vi­na­ma. Evrop­ska uni­ja ra­di na di­ver­si­fi­ka­ci­ji iz­vo­ra stra­te­ških si­ro­vi­na i ne­za­vi­sno­sti lan­ca vred­no­sti u obla­sti elek­tro­mo­bil­no­sti. Stra­te­ške si­ro­vi­ne su neo­p­hod­ne za pro­iz­vod­nju ba­te­ri­ja i dru­gih teh­no­lo­gi­ja po­mo­ću ko­jih se po­sti­že de­kar­bo­ni­za­ci­ja, a EU že­li da nji­hov iz­vor di­ver­si­fi­ku­je pu­tem ula­ga­nja u ru­da­re­nje na te­ri­to­ri­ji EU i u ino­stran­stvu.

Sr­bi­ja mo­že da se ugle­da na Fran­cu­sku i kad je u pi­ta­nju pri­stup po­ten­ci­jal­noj eks­plo­a­ta­ci­ji li­ti­ju­ma u slu­ča­ju pro­jek­ta „Emi­li”. Iz pla­ni­ra­nog rud­ni­ka u cen­tral­noj Fran­cu­skoj je mo­gu­će na­pra­vi­ti čak 700.000 ba­te­ri­ja za elek­trič­ne auto­mo­bi­le. Lo­kal­no sta­nov­ni­štvo je za­bri­nu­to zbog mo­gu­ćih po­sle­di­ca ru­da­re­nja li­ti­ju­ma po ži­vot­nu sre­di­nu i zdra­vlje i or­ga­ni­zo­va­na je še­sto­me­seč­na jav­na de­ba­ta či­ji će re­zul­ta­ti bi­ti po­zna­ti na kra­ju sep­tem­bra, a u ko­joj je uče­stvo­va­lo sko­ro 4.000 lju­di na vi­še de­se­ti­na do­ga­đa­ja.

To je pri­mer od­go­vor­nog di­ja­lo­ga ko­ji je neo­p­ho­dan da bi u isto vre­me po­sto­jao nad­zor gra­đa­na nad ce­lo­kup­nim pro­ce­som i pro­stor za ra­ci­o­nal­nu i na­uč­nu di­sku­si­ju. Fran­cu­ska pi­ta­nju ze­le­ne tran­zi­ci­je pri­stu­pa tre­zve­no i stra­te­ški, sa ak­tiv­nim na­po­rom da se us­po­sta­vi eko­lo­ški i ge­o­po­li­tič­ki osi­gu­ran la­nac vred­no­sti u e-mo­bil­no­sti. Ona je vi­so­ko na li­sti Ma­kro­no­vih pri­o­ri­te­ta i u na­red­nom pe­ri­o­du će se vi­de­ti ko­li­ko će to ići u ko­rist Sr­bi­ji i nje­noj po­zi­ci­ji na me­đu­na­rod­noj sce­ni.

Fran­cu­ska već ak­tiv­no do­pri­no­si ener­ge­ti­ci i za­šti­ti ži­vot­ne sre­di­ne u Sr­bi­ji – fran­cu­ska kom­pa­ni­ja „Ve­o­li­ja”, svet­ski li­der u upra­vlja­nju ot­pa­dom i ot­pad­nim vo­da­ma, upra­vlja de­po­ni­jom u Vin­či i je­dan je od part­ne­ra u iz­grad­nji pr­ve elek­tra­ne na ko­mu­nal­ni ot­pad u Sr­bi­ji.

Evi­dent­no je ko­li­ko do­brog za Sr­bi­ju i njen na­rod mo­že da se iz­ro­di iz part­ner­stva s Fran­cu­skom, a po­se­ta Ema­nu­e­la Ma­kro­na Be­o­gra­du mo­že da bu­de ka­men te­me­ljac tog part­ner­stva i do sa­da naj­vi­dlji­vi­ji sig­nal da je Sr­bi­ji me­sto upra­vo u Evro­pi.

*Po­li­ti­ko­log