Netanjahuova igra životima talaca
Породице талаца за највећег кривца сматрају израелског премијера (Фото EPA-EFE/Abir Sultan)
Ni pola miliona ljudi na ulicama, ni generalni štrajk, ni blokade auto-puteva, ni upozorenja njegovog ministra obrane, ali ni ona iz Vašingtona, nisu dovoljna da izraelskog premijera uvere da je oslobađanje stotinak preostalih talaca koje Hamas drži već gotovo 11 meseci, važnije od kontrole jednog uskog pojasa na granici Gaze i Egipta.
Pitanje takozvanog koridora Filadelfi ključno je za uspeh dogovora sa Hamasom o prekidu vatre koji bi bio propraćen oslobađanjem talaca, na kome nedeljama rade posrednici iz SAD, Egipta i Katara.
„Niko nije više posvećen oslobađanju talaca od mene... Niko mi neće oko toga držati lekcije”, izjavio je Benjamin Netanjahu na konferenciji za štampu, ali izraelska javnost uverena je da bi spasavanje talaca, a ne produžetak rata, moralo da bude na prvom mestu.
Netanjahu svoje motive pokušava da maskira brigama o bezbednosti. Ponavlja da je njegov strateški i politički prioritet „totalna pobeda” i kontrola koridora južno od grada Rafe na neodređeno vreme, pošto ta ruta „teroristima daje kiseonik” omogućavajući šverc oružja i novca.
Drugima je sasvim jasno da štiti sopstvenu političku poziciju. Umesto sa narodom koji zahteva što brže oslobađanje talaca, premijer se solidariše sa ultrakonzervativnim članovima svoje koalicije koji prete napuštanjem vlade ukoliko se postigne bilo kakav sporazum o prekidu vatre.
Posle Hamasove brutalne egzekucije, šestoro talaca čija su tela pronađena u tunelu u Rafi, Izrael je suočen sa erupcijom besa. Da je sporazum sklopljen, petoro od šestoro talaca bili bi živi jer su se njihova imena nalazila na spisku za eventualnu prvu razmenu za Palestince u izraelskim zatvorima.
Zemlja je četvrti dan zaredom blokirana masovnim demonstracijama. Pokretanje protesta usred rata i paraliza nacionalne ekonomije izazvana generalnim štrajkom, samo su potvrda količine nagomilanog nezadovoljstva. Javnost je uverena da su životi talaca mogli da budu spaseni. „Bibi želi da koridor Filadelfi pretvori u masovnu grobnicu. To nećemo dozvoliti”, poručuju demonstranti koristeći premijerov nadimak i noseći Netanjahuove fotografije sa krvavom rukom koja prekriva njegovo lice, i potpisom „Ubica”.
Ogorčenje se pretvorilo u diplomatski i politički zahtev: što hitniji sporazum sa Hamasom, i po cenu oslobađanja hiljada Palestinaca iz izraelskih zatvora i povlačenja iz pojasa Gaze. Iako upoznat sa poslednjim istraživanjima koja kažu da sporazum ima široku podršku javnost, baš kao i zahtev da napusti politički život, premijer uporno odbija svaku odgovornost za sudbinu talaca koji su se u Hamasovom zatočeništvu našli umnogome zbog njegovih promašaja i ignorisanja upozorenja vojnih i civilnih obaveštajnih službi nedeljama pre jednodnevne operacije palestinskih islamista.
U vreme napada na jug Izraela, 7. oktobra prošle godine, uzeto je oko 250 talaca, a polovina je oslobođena u novembru, tokom dosad jedinog dogovorenog primirja. Od tada je najmanje 27 talaca ubijeno ili je stradalo u izraelskim bombardovanjima.
U Izraelu postoji ubedljivo većinska saglasnost da Hamas mora da bude uklonjen sa vlasti u pojasu Gaze, koju drži od 2007, ali se od vlade očekuje da oslobodi taoce i da ima jasan plan za budućnost palestinske enklave kada se rat završi. Netanjahu takav plan nema. Umesto toga, podržava radikalne cioniste i svoje ultraortodoksne partnere koji veruju da je rat prilika da se Palestinci iz Gaze proteraju i da se obnove jevrejska naselja koje je Izrael napustio kada je pojas 2005. prepustio Palestincima. To je prilika da se uništi i Palestinska vlast na Zapadnoj obali i ostvari mesijanska fantazija o Izraelu od reke Jordan do Sredozemlja.
U strahu da će se koalicija raspasti u slučaju sporazuma, Netanjahu nastavlja da se bori za integritet najdesnije vlade u istoriji Izraela. Dok krajnja desnica koristi svoje ucenjivačke potencijale, većina drugih ministara nema hrabrosti da se suprotstavi. Izuzetak je Joav Galant, ministar odbrane, koji se ponovo sukobio sa premijerom, pozivajući vladu da preispita raniju odluku o zadržavanju trupa na jugu pojasa Gaze jer to nije način da se taoci vrate kućama.
Američki predsednik Džozef Bajden i potpredsednica Kamala Haris sastali su se u Vašingtonu sa američkim posrednicima koji pripremaju verziju sporazuma o prekidu vatre, koji će zaraćenim stranama biti ponuđen po principu „uzmi ili ostavi”. Bajden je izjavio da Netanjahu ne radi dovoljno da bi osigurao oslobađanje talaca i ne prikriva nezadovoljstvo što izraelski premijer promoviše vojnu silu i ignoriše diplomatiju: „Pregovaram sa mojim kolegama i Egiptom i Katarom, ne sa Netanjahuom.”
Premijerov nepomirljiv stav ne samo da iritira stotine hiljada Izraelaca, već izraelsku vladu gura još dublje u međunarodnu izolaciju. Dok preti objedinjavanje frontova u Gazi i na okupiranoj Zapadnoj obali, Netanjahu ne odustaje od „totalne pobede” koja je u okrutnom kontrastu sa željom javnosti da se spasu taoci. Premijer koji nikada nije posetio kibuce na jugu zemlje iz kojih je deo talaca otet, osuđuje zatočenike u Gazi na smrt, onemogućava da se desetine hiljada Izraelaca vrate svojim domovima u Galileji gde traje sukob sa libanskim Hezbolasima. Ostati na vlasti po svaku cenu.