Specifična poetika drevnih predmeta
Потпис: „Велико рало”, 1984. (Фото Бојана Јањић/МСУБ)
U Muzeju savremene umetnosti u Beogradu do 23. novembra biće pred nama još jedna izložba iz ciklusa „Umetnost i ličnost – skulptorke iz kolekcije MSU”. U delu muzejskog zdanja na Ušću izložena su dela Venije Vučinić Turinski (1934) pod nazivom „Magičnost drevnog”.
Pomenutim ciklusom, kojeg čini dvanaest samostalnih i trinaesta grupna izložba i u kojem se predstavljaju skulptorke koje su svojim stvaralaštvom dale značajan doprinos skulpturi 20. i početka 21. veka, autorka postavke dr Rajka Bošković razmatra i sagledava dvosmerni put uzrastanja od ličnosti do umetnosti i/ili od umetnosti do ličnosti.
Skulptorski opus Venije Vučinić Turinski proteže se na našoj umetničkoj sceni više od šest decenija i predstavlja sasvim osobenu i nesvakidašnju pojavu. Kako je saopšteno, specifičnom umetničkom poetikom nenadano nam otkriva novo i neočekivano viđenje drevnih predmeta, sprava i stvari iz svakodnevnog okruženja koji sadrže i simboličku dimenziju. Istovremeno obični i magični; daleki i bliski; ogoljeni i tajanstveni, oblici njenih skulptura plene svojom, na prvi pogled, nesputanom igrom, ali i veoma dobro odmerenom unutrašnjom konstrukcijom, što im daje kompaktnost i ubedljivost izraza.
Njeno stvaralaštvo, istaknuto je, odraz je njenog stava i shvatanja i života, i umetnosti, koje iskazuje u svojim skulpturama jasno, jezgrovito, nepokolebljivo i neopozivo. Van ikakvih pomodnih strujanja, proklamovanih nametnutih tendencija, grčevite težnje da upliva u aktuelne umetničke tokove... Kristalno jasan, duboko promišljen, svoj put sledi bespogovorno od samih početaka svog umetničkog delovanja do danas. Nesumnjivo sa potpunom svešću i prihvatanjem šta iz toga sledi – neminovnost suočavanja sa marginalizacijom; stavljanjem po strani njenog umetničkog rada; nedovoljnog stručnog uvida i osvrta na umetnički doprinos, a samim tim i izostanak odgovarajućeg uključivanja u istorijske preglede umetnosti.
U pratećem tekstu naglašeno je drvo – osnovni i skoro jedini materijal u njenoj skulpturi: „Njeno drvo je najčešće crno kao ugarak; kao ono sa ognjišta, koje u sebi još uvek čuva toplinu; u kome se došlo do dubine smirenja, ali ne i ugaslosti bez života. U tim i takvim oblicima i predmetima od drveta (premazanog bajcom), sadržana je sva snaga i energija drveta kao dragoceno jezgro usahlog plamena. Ali nijedan deo drveta u Venijim skulpturama nema prizvuk daljeg propadanja, niti tehnicističke dejstvenosti monohromnih reljefa i asamblaža od drveta (takođe obojenih crnom, ali i belom ili zlatnom) Lujze Nevelson. Naprotiv, dobro pronađeni elementi na Venijinim skulpturama stvaraju poseban svet arhetipskih oblika na kojima je sačuvana i ubedljivo dočarana toplina ne samo materijala (drveta), nego i celokupnog prizora.”
Podseća se i da je suština svakako neobičnog ali autentičnog stvaralaštva Venije Vučinić Turinski iskazana upečatljivo rečima Lazara Trifunovića, izrečenim pre više od pola veka, davne 1969. godine: „Promene u umetnosti nisu uvek radikalne i totalne, jer ima i onih koje se izgrađuju dugim, strpljivim i metodičnim radom. Čini mi se da je to vrlo karakteristično za Veniju Vučinić i njenu generaciju, to odlučno, ozbiljno i savesno izgrađivanje novog i svog umetničkog sveta, što je u velikoj meri doprinelo da se prošire granice naše skulpture i ona obogati za jedno novo shvatanje forme.”
Venija Vučinić Turinski (1934, Kolašin), diplomirala je na Akademiji likovnih umetnosti u Beogradu (1962), gde je završila i postdiplomske studije u klasi Jovana Kratohvila (1964). Član je ULUS-a (od 1963). Bila je član grupe „10 plus”. Njeni radovi se nalaze u mnogim muzejskim zbirkama, i to Muzeja savremene umetnosti u Beogradu, Narodnog muzeja u Beogradu, Muzeja grada Beograda, Narodnog muzeja u Kruševcu, Zavičajnog muzeja Rovinja, kao i u Galeriji savremene umetnosti u Lazarevcu, Modernoj galeriji u Zrenjaninu, Galeriji u Murskoj Soboti, Domu kulture u Prilepu i dr. Do sada je imala osam samostalnih izložbi, a učestvovala je na brojnim grupnim izložbama u zemlji i inostranstvu. Javna skulptura „Korablja”, realizovana u mermeru, postavljena je u parku na levoj obali Save u Beogradu. Dobitnica je značajnih nagrada, živi i radi u Beogradu.
Tokom trajanja izložbe, pored javnih vođenja, organizovaće se i ciklus predavanja „Misao o skulpturi” koja će održati dr Rajka Bošković, sa posebnim gostom za svaku od odabranih tema.