„Jevremovac" – vek i po postojanja
Ова јединствена оаза има двоструку заштиту – споменик је природе и споменик културе (Фото Д. Калезић)
Najstarija botanička bašta u Srbiji „Jevremovac” obeležava jubilej kojim se mogu pohvaliti malobrojne institucije – 150 godina postojanja. U tu čast večeras će biti organizovana izložba na prostoru ove jedinstvene oaze koja će podsetiti šta sve na ovom lokalitetu Beograd i Srbija, kada je reč o biljnom svetu, mogu da pokažu.
– Izložbu smo postavili na ogradu bašte da bismo sugrađane upoznali sa istorijatom i ulogom koju „Jevremovac” ima i u botaničkom, ali i kulturnom i u umetničkom smislu. Planirano je da u okviru izložbe prikažemo bar delić onoga što u bašti čuvamo. U otvorenom delu bašte trenutno imamo više od 1.300 drvenastih i zeljastih biljaka. Među njima je i stablo hrasta lužnjaka čija je starost oko 180 godina i koje se ubraja među najstarije u gradu. Ali imamo i primerke Pančićeve omorike i drugih endemičnih biljaka kao što su ramonde. I u stakleniku se nalazi više od 1.200 vrsta što naših – endemičnih, što onih iz celoga sveta – rekla je prof. dr Gordana Subakov Simić, upravnica Botaničke bašte „Jevremovac”.
Ona ističe da je bašta mesto i za krajnje retke i ugrožene vrste, ali i sve druge biljne vrste, od onih koje se koriste u ishrani, u industriji, u hortikulturi, one koje žive kod nas, ali i one koje se mogu naći diljem sveta.
– Ima ljudi koji ne mogu da putuju, a mi smo tu da im taj svet približimo koliko možemo. Jer, botanička bašta je zelena učionica na otvorenom, gde ljudi mogu da se upoznaju sa raznolikošću koja postoji u prirodi. To je njena misija i prvi zadatak. Bašta nije običan park. U njoj se prepliću različite oblasti života. Zato se u bašti, osim edukacije, organizuju i pozorišne predstave i koncerti i izložbe. Sve je to inspirisano prirodom, a ta veza sa umetnošću, naukom i kulturom se i vidi – ističe ona.
Botanička bašta osnovana je na predlog čuvenog prirodnjaka i botaničara Josifa Pančića, odlukom Ministarstva prosvete i crkvenih poslova Kneževine Srbije 1874. godine. Pre osnivanja institucije, Pančić je gajio malu kolekciju biljaka u dvorištu Liceja beogradskog, za potrebe nastave na Velikoj školi gde je predavao botaniku u okviru jestastvene istorije.
Za potrebe Botaničke bašte dodeljen mu je plac na Dorćolu, u Dunavskoj ulici, uz reku, koji se vrlo brzo pokazao kao neadekvatan. Posle dve velike poplave 1888. i 1889. koje su u znatnoj meri uništile biljni svet bilo je jasno da tu bašta ne može ostati. Već posle prve poplave Pančić je počeo da traži bolji prostor, ali nažalost veliki prirodnjak i upravnik prve Botaničke bašte u Srbiji umro je 1888. godine ne dočekavši da vidi „svoje čedo” bezbedno smešteno na novoj lokaciji.
Znajući za probleme koje je Pančić imao, kralj Milan Obrenović je 1889. godine poklonio Velikoj školi svoje imanje (voćnjak 5,2 hektara), nasleđeno od dede gospodara Jevrema Obrenovića, za potrebe podizanja nove Botaničke bašte. Kraljeva želja bila je da se bašta nazove po njegovom dedi „Jevremovac”.
Nedugo po preseljenju na današnju lokaciju, 1892. godine kralj Milan poklonio je „Jevremovcu” i veliku staklenu baštu. Ona je naručena u fabrici „Mozentin” u Drezdenu, poznatoj po izuzetno lepim projektima staklenih bašta po celoj Evropi. Kada je postavljena, ova bašta bila je jedna od najlepših i najvećih u ovom delu Evrope. Staklenik je bio dužine 60 metara i prostirao se na oko 560 kvadrata, a sastojao se od centralnog paviljona sa visokom kupolom, kao i dva bočna krila sa zidanim aneksima.
Posle brojnih oštećenja u toku ratova i samo delimičnih rekonstrukcija u svojoj dugoj istoriji, staklenik je potpuno obnovljen 2014. godine. U celosti je sačuvan originalni izgled konstrukcije sa svim ornamentima, a instalirani su savremeni sistemi koji omogućavaju regulaciju klimatskih uslova i zalivanje biljaka. Time je unapređena mogućnost za gajenje egzota.
Otvoreni prostor Botaničke bašte „Jevremovac” podeljen je na 14 površina omeđenih kolskim i pešačkim stazama, unutar kojih se sreću i zasebno organizovane celine poput Japanskog vrta, sistematskih parcela, kamenjara, papratnjaka, bazena sa lokvanjima, lavirinta od bambusa… Tu je i upravna zgrada, zatim ledara, jedna od najvećih botaničkih biblioteka, kao i jedan od najvećih herbara u okviru kojeg se nalazi i herbar Josifa Pančića…
Botanička bašta „Jevremovac” od 1995. godine ima status spomenika prirode druge kategorije, a od 2007. godine je zaštićena kao spomenik kulture. Zajedno sa Institutom za botaniku nastavna je jedinica Biološkog fakulteta u Beogradu.