Vulinove nagazne mine

Boško Jakšić

16. 09. 2024. 18:00

Da li je Aleksandru Vučiću tokom žongliranja između Istoka i Zapada slučajno ispala palica s oznakom Aleksandar Vulin, ili je sve samo deo iluzije na diplomatskoj sceni na kojoj Srbija i jednima i drugima baca dimne bombe?

Pitanje je sasvim legitimno posle boravka potpredsednika Vlade Srbije i osvedočenog putinofila u Vladivostoku. Pošto je „Pinki video Tita”, iskoristio je priliku za izlive „beskrajne zahvalnosti” predsedniku Ruske Federacije. I više od družbe: rekao je da je Srbija „saveznik” Moskve, što je veoma neprijatno svrstavanje u vreme agresije na Ukrajinu, koju je Beograd osudio iako zvanično drži poziciju neutralnosti.

Posle potpisivanja memoranduma o „kritičkim sirovinama” s Nemačkom, sporazuma o kupovini 12 lovaca „rafal” od Francuske, koji označava odmicanje od Rusije kao tradicionalnog snabdevača Srbije naoružanjem, i dogovora o prodaji municije SAD za koju se zna da će završiti na ukrajinskoj strani fronta, bio sam uveren, i to sam javno rekao, da će Beograd zarad balansiranja požuriti da Fukoovo klatno srpske diplomatije usmeri kao Istoku.

Vučić je za Vladivostok uputio Vulina, koji je ponovio da Srbija nikad neće uvesti sankcije Rusiji ili ući u NATO, ali je u svom pregalaštvu boljševičkog komesara, što je uvek želeo da bude, Vučića uvalio u problem. Proklamovao je „savezništvo” s agresorom, što je više nego problematično.

Vulin može da se divi „lideru takve mudrosti i integriteta” pošto je davno odabrao stranu, još u vreme dok je bio junoša Mire Marković u Julu, ali ovo nije bila njegova privatna poseta. Srbija nije odabrala stranu, to nije deo Vučićeve politike.

Srbija može, i treba, da partnere traži svuda po svetu. Šef diplomatije potrošio je nedavno tone kerozina, dolara i vremena da prouči gde ide, da bi u glavnom gradu Kraljevine Tonga, Nukualofeu, prisustvovao sastanku lidera Foruma pacifičkih ostrva. „Vođena strateškom vizijom predsednika Aleksandra Vučića o izgradnji mreže prijatelja širom sveta i spoljnoj politici stvaranja novih uporišta, prisustvom na ovom samitu (Srbija je) postavila sebe na mapu onih zemalja s kojima ranije gotovo da i nije imala bilo kakve odnose.”

To što je Vulin otputovao u Vladivostok nije problematično. Amerikanci – koji su jula prošle godine Vulina stavili na crnu listu po optužbi da je umešan u transnacionalni organizovani kriminal, ilegalne operacije u vezi s narkoticima i zloupotrebu javne funkcije – reagovali su sasvim pragmatično. Evropljani su zabrinutiji i poručuju da je Vulinov susret s Putinom u suprotnosti s ciljem Srbije da se priključi EU. Od Srbije se očekuje da se uzdrži od „održavanja i jačanja” veza s Rusijom u trenutku „ilegalne agresije na ukrajinski narod”.

Šta tu nije jasno da bi Vulin portparolu EU osorno odbrusio: „Izgubili ste svako pravo da govorite o moralu ili međunarodnom pravu, vaše licemerje izaziva i podsmeh i gađenje”? Dok EU govori o „agresiji”, Vulin u vremenima rata tvrdi da je Srbija „saveznik”. Tako daleko ni predsednik nikad nije išao.

Dok Vučić gradi saradnju s Olafom Šolcom i Emanuelom Makronom, Vulin je razgrađuje. Po Srbiju nije dobro da jedan Aleksandar u klin, a drugi Aleksandar u ploču.

To što Putin prima nekog ispod svog ranga nije slučajno. Rusija pokušava da izađe iz diplomatske izolacije i traži partnere i izvan kruga autokratskih režima poput Kine, Severne Koreje ili Irana. Uspostavlja saradnju s Indijom kako bi balansirao odnose s Pekingom. Lider zemlje za kojim je Međunarodni krivični sud u Hagu raspisao poternicu zbog ratnih zločina u Ukrajini najaktivniji je po Aziji, ali su mu dragoceni sasvim retki kontakti poput onih s Viktorom Orbanom, premijerom Mađarske, zemlje članice NATO i EU. Srbija takođe može da pomogne da Putin sopstvenoj javnosti pokaže da Rusija nije izolovana.

Poziv Vučiću da prisustvuje samitu BRIKS-a takođe je osmišljen kao deo Putinove strateške vizije. „Prenesite pozdrave Vučiću, čekamo ga”, rekao je Vulinu s namerom da testira predsednika Srbije. Vučić se neočekivano brzo zahvalio. „Tada imam važne goste iz inostranstva.” „Gužva u šesnaestercu.” Ishitreno je pominjao popunjenu agendu na zasedanju Generalne skupštine UN, ali ona se održava ranije, pa mi instinkt govori da sada frenetično organizuje susrete koji se poklapaju s 22. i 24. oktobrom, danima samita. Tako bi izbegao odlazak kod Putina, koji bi na Zapadu svakako bio tumačen kao provokativan.

Šef Kremlja podstiče narativ Globalnog juga kao snage koja treba da oblikuje alternativni svetski poredak suprotstavljen hegemoniji SAD. Zato je veoma aktivan u grupaciji BRIKS. Ekonomska partnerstva s Rusijom u okvirima te grupacije Zapad preterano ne alarmiraju, ali uvećava se zabrinutost što BRIKS sve više pokazuje geostrateške i političke ambicije.

Srbiji je mesto u „savezu za novi svet”, smatra Moskva. Vulin bi da Srbiju uklopi u stratešku viziju Vladimira Vladimiroviča. „Rusija nikad nije uradila ništa što je nama naškodilo, nikada nije uradila ništa zbog čega bi Srbija trebalo da preispituje svoju politiku prema Rusiji”, tvrdi on ignorišući one delove prošlosti tokom kojih Kraljevina Jugoslavija nije imala diplomatske odnose sa Sovjetskim Savezom, period otvorenog neprijateljstva u vremenima Josipa Broza i Josifa Visarionoviča, ili godine rivaliteta za uticaj u pokretu nesvrstanih.

BRIKS je nesumnjivo važan kao ekonomski i trgovinski partner, ali s političkim ambicijama nije kompatibilan Vučićevom strateškom opredeljenju ka EU. Jedno i drugo ne ide zajedno. Ne ide, ali Vulin se svrstao. „Mi ostajemo strateški partneri, ostajemo saveznici i nema nijednog razloga da preispitujemo sopstvenu politiku prema Rusiji... Da Rusija nije opstala svih ovih vekova, ne bi bilo ni Srbije. Mi smo narodi koje povezuje ne samo zajednička prošlost, nego i budućnost.”

Budućnost povezuje sve, samo je pitanje da li i uvezuje. Vučić može da ode ili ne ode za Kazanj, dogovoriće se s Putinom telefonom, ali ne sme da dopusti da mu šef Kremlja preko Vulina nameće spoljnu politiku. Geostrateška pozicija Srbije je na Zapadu, u EU, što predsedniku nalaže da se distancira od emotivnih izliva koalicionog socijaliste koji je nagazna mina pred kapijama EU. Bilo bi očekivano. Njegova je poslednja.

Prilozi objavljeni u rubrici „Pogledi” odražavaju stavove autora, ne uvek i uređivačku politiku lista