Africi bliži Peking od Ist Rivera
EPA-EFE/ANDRES MARTINEZ CASARES
Tekuće, 79. zasedanje Generalne skupštine UN (GSUN) na Ist Riveru – prva repriza. Deveti Sino-afrički samit (FOCAC) u Pekingu početkom septembra – premijera.
Tako bi se, sudeći po broju prisutnih šefova država Afrike, otprilike moglo opisati interesovanje lidera Crnog kontinenta, za dva globalna megaskupa sličnih krovnih tema, organizovana ovog meseca na dva kraja sveta.
Prema zvaničnim najavama, ovogodišnja tema „Ne ostavljajući nikoga iza sebe: delujući zajedno na unapređenju mira, održivog razvoja i ljudskog dostojanstva za sadašnje i buduće generacije” izvešće u finišu zasedanja GS UN za govornicu sve zajedno 87 predsednika država članica Svetske organizacije (od ukupno 193).
Pre dve sedmice, u Pekingu se okupio 51 od 54 predsednika država Afrike da na poziv kineskog lidera Si Đinpinga diskutuju na temu „Unapređenje modernizacije i zajednička budućnost”.
Od čega je to novovekovni „kineski magnet” za Afriku?
„Kinesko partnerstvo s afričkim kontinentom glavni je stub saradnje Jug–Jug. Predstojeći Samit budućnosti u Njujorku biće ključna prilika za obnovu i reforme tekućeg globalnog poretka, utemeljene na solidarnosti i pravdi. Na tom putu, UN pruža podršku snažnom kinesko-afričkom partnerstvu, ka našem zajedničkom cilju mira, održivog razvoja i ljudskih prava na zdravoj planeti”, poručio je u Pekingu Antonio Guteres, generalni sekretar UN, specijalni gost na FOCAC.
Kina i Afrika su na tom putu ka „zajedničkom cilju mira” ove jeseni – i pre tekućih seoba lidera na Ist River – krenule novim putem. Naime, u svetu u kojem, prema Guteresovim rečima, „geopolitičke napetosti rastu, a konflikti besne”, Si Đinping je zvanicama s kontinenta na kojem bukti 35 oružanih sukoba, obećao sofisticirano vojno zbijanje redova u vreme, kako je rekao, promena „kakve se zbivaju jednom u 100 godina”.
Kakav to svet sluti Peking i gde sve – uoči proslave 75. godišnjice Narodne Republike Kine (1. oktobra) – najavljuje da će nadalje čvršće vezivati Afriku za sebe? I to baš u vreme kad se Zapad i brojne „srednje sile” s Orijenta, iz Azije i Latinske Amerike žustro utrkuju za političku naklonost, unosne poslove i vojne spone s Crnim kontinentom.
Odgovor deluje neizvesno, ali je Kina početkom septembra Afriku, sa kojom neguje „najbolje odnose u istoriji”, kolektivno proizvela u „strateškog partnera”, sve u jeku silovitih nastojanja Pekinga da nastavi s iskušavanjima aktuelnog globalnog poretka utemeljenog nakon Drugog svetskog rata na Zapadu.
Drugim rečima, Kina je, uz saglasnost Afrike, i pre 79. zasedanja GS UN, svetu, a posebno svojim takmacima, stavila na znanje da ceo jedan kontinent računa kao svoj „strateški oslonac” u areni rastućih globalnih geopolitičkih i brojnih drugih konfrontacija. Sijev argument u Pekingu imao je profil masovnog zagrljaja naroda Afrike i Kine pred ostatkom sveta.
„Kina i Afrika čine trećinu svetske populacije. Bez naše modernizacije neće biti globalne modernizacije. U naredne tri godine Kina će raditi s Afrikom na preduzimanju deset partnerskih akcija za modernizaciju kako bi produbila saradnju Kine i Afrike i predvodila modernizaciju globalnog Juga”, najavio je Si Đinping.
Vizija „partnerske akcije” Pekinga i Afrike, na Sijevom spisku na poziciji broj 10 – ona o armijskoj obuci 6.000 pripadnika vojnog personala afričkih armija i 1.000 policajaca sa Crnog kontinenta, uz poziv da 500 mladih afričkih oficira posete Kinu – izaziva posebnu pažnju rivala i posmatrača.
„Od ponovnog povezivanja s Afrikom početkom 21. veka, Peking je sve do sada studiozno izbegavao angažovanje afričkih država u vojnim i bezbednosnim pitanjima, oprezan da se umeša u ono što se smatralo ’zapadnom teritorijom’”, ocenjuje „Afrički argument” britanskog Kraljevskog Afričkog društva.
Odlučnost Kine da krči put ka „uređenom multipolarnom svetu” i „univerzalno korisnoj i inkluzivnoj ekonomskoj globalizaciji”, o čemu je Si detaljno govorio i 2017. na Svetskom ekonomskom forumu u Davosu, proizvodi danas nove iskorake, uz 140 miliona dolara vojne pomoći Africi u formatu grantova.
„Kina i Afrika trebalo bi zajedno da postanu snažna sila. Jedni uz druge stojimo rame uz rame da bismo čvrsto branili naša legitimna prava i interese”, upozorio je Si Đinping, uz najavu da će „dve strane” ubuduće izvoditi „zajedničke vežbe, obuku i patrole, raditi na deminiranju Afrike, zajednički obezbeđivati projekte”... Sve to u vreme kad Zapad uveliko spekuliše da Peking merka lokaciju svoje prve vojne baze na Atlantiku, negde između Ekvatorijalne Gvineje, Gabona i Mauritanije.
U međuvremenu, koje bi se sve afričke zemlje mogle kandidovati za ovaj novi kineski program „kadetske obuke”? Kriterijum za taj odabir još nije javno najavljen.
Bilo kako bilo, u trenutku kad na Ist Riveru počinje najnovija runda diplomatske borbe „za unapređivanje mira”, Kina je Africi nedavno ponudila nove formate strateške saradnje. Vreme grandioznih i izdašnih građevinarskih zaleta zamenjuju mikrokalibrirane ponude usavršavanja afričkih političkih kadrova za buduće modele upravljanja, eksperimentalni razvoj agrara, projekti zelene energije, sinergije u mirnodopskom razvoju nuklearnih tehnologija, negovanje vojnih kadrova za budućnost...
„Afrika ceni solidarnost Kine, koja podržava sveukupni razvoj Crnog kontinenta i misli kao i mi o reformama globalnog poretka”, ističe južnoafrički predsednik Siril Ramapoza.
Globalnog poretka u kojem 79 godina nakon Drugog svetskog rata kontinent sa 1,4 milijarde stanovnika još nema stalno mesto u Savetu bezbednosti UN.