Priznanje za Ivanu Mihić
Са славе у манастиру Рајиновац (Фото лична архива)
Već nekoliko godina redovno dolazim na slavu manastira Rajinovac (21. septembra), kada se obeležava dan rođenja Presvete Bogorodice. Ovoga puta moja majka Vera (Čukić) i ja obeležile smo i pet godina od odlaska u večnost mog oca Gordana Mihića, a maminog životnog saputnika pune 52 godine, koji je uz blagoslov Njegove svetosti patrijarha Irineja, sahranjen na manastirskom groblju. Od tada sam i volonter obnove manastira Rajinovac, Crkve rođenja Presvete Bogorodice i manastirskog konaka. Moj volonterski posao sastoji se od pronalaženja donatora i obezbeđivanja sredstava za obnovu.
Glumica Ivana Mihić je proteklih dana svoju kolekciju priznanja obogatila posebnim odličjem o čemu je ovako govorila za „Politiku”. Reč je o Gramati zaslužnim dobrotvorima koja joj je upravo uručena u manastiru Rajinovac..
– Ponosna sam što je Njegova svetost patrijarh Porfirije prepoznao moj doprinos i volonterski rad, te sam Gramatu sa njegovim ličnim potpisom dobila i ja i to iz ruku mog cenjenog nekadašnjeg kolege, a sada vikarnog episkopa Ilariona. Pre tačno pet godina moj život obogaćen je jednim poznanstvom koje je vremenom preraslo u prijateljstvo koje smo starešina manastira arhimandrit Serafim Kužić i ja stvorili sarađujući na obnovi manastira Rajinovac u Begaljici kod Grocke – priča Ivana Mihić i dodaje:
– Pomenuću samo nekoliko većih aktivnosti obnove u kojima sam naišla na odaziv i značajnu pomoć Ministarstva kulture Srbije, ali i više preduzeća i firmi koje su svojim finansijskim i drugim davanjima i uslugama omogućile dosadašnju realizaciju radova. Ti radovi su bili, na primer: sanacija manastirske crkve i popločavanje kamenim pločama staze oko crkve, kao i platoa ispred, popločavanje kamenom široke staze ka konaku, ispred i oko njega, asfaltiranje kolovoza, pristupnih staza i trotoara, renoviranje gostoprimnice, obnovu i potpuno opremanje biblioteke i početak stvaranja možda najveće manastirske biblioteke kod nas. Zatim ogroman zamah celokupne obnove i rekonstrukcije krova, obnovu drvenarije na crkvi.
Ivana Mihić naglašava i lični rad, sopstvenim rukama arhimandrita Serafima sa rođenim bratom na obnovi kapele, a na proleće, opet zajedničkim snagama, planiraju uređenje manastirskog groblja i sanaciju brda iznad njega koje predstavlja opasnost jer je u pitanju nestabilan teren.
– Ovoga 21. septembra radost mi je pričinio i susret sa posebnim gostom na slavi, a to je Njegovo preosveštenstvo vikarni episkop novobrdski g. Ilarion Lupulović koji je pre monašenja nosio svetovno ime Rastko i bio moj kolega – glumac. Studirali smo u isto vreme na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu. Episkop Ilarion doprineo je svojom ličnošću, elokvencijom i erudicijom slavskoj atmosferi. Nezaobilazno su se nizala i prisećanja na prošle dane, ali i planovi za buduće zajedničke duhovne i kulturne aktivnosti –– otkriva Ivana Mihić.