Slobodan iz Tamnice
Детаљ са манифестације (Фото Ж. Ракочевић)
Pust sam i sam ko kula Nemanjića”, recituje dečak Ilija Vasić ispred stare kuće u selu Rečane kod Kosovske Kamenice. Dobio je nagradu za mladog stvaraoca i govori stihove pesnika i profesora Slobodana Kostića na manifestaciji koja je posvećena njegovom životu i delu. Kostić je najznačajniji i najuticajniji savremeni pesnik Kosovskog ili Binačkog Pomoravlja, profesor teorije književnosti, duboko uronjen u sve slojeve svoga zavičaja.
Ovde se, na prirodan način, vidi vekovno prisustvo Srba: u jeziku, u ljudima, u kućama, i u crkvama koje su, kako kažu „od starina”. Izaslanik patrijarha srpskog Porfirija, episkop novobrdski Ilarion, služio je liturgiju, a potom i parastos pesniku Slobodanu Kostiću.
– U vreme kada je on bio profesor dešavalo se jedno čudo na prištinskom univerzitetu, jedan polet koji je malo kada zapažen i prepoznat. Dešavalo se čudo rađanja ljudi, uz nauku i obrazovanje i za večni život, pa su se mnogi odlučili za monaški i sveštenički život – rekao je nakon parastosa episkop Ilarion u Crkvi Svete Petke koja se nalazi među ogromnim zidovima srenjovekovnog manastira Tamnica. Ovaj kompleks na uzvišenju iznad sela je jedan od segmenata snažno ugrađenih u identitet ovog kraja, na njemu je groblje rečanskih Srba.
– Poznavao sam Slobodana Kostića 40 godina, ali sam ga jutros upoznao, jer sam shvatio da je Slobodan iz Tamnice, iz ove svetinje – smatra prof. dr Dragiša Bojović koji je i predsednik žirija za dodelu nagrade koja nosi pesnikovo ime. Žiri u kom su radili prof. dr Aleksandra Kostić Tmušić i mr Živojin Rakočević odlučio je da nagradu dodeli dr Milanu Gromoviću za knjigu „Plavo pozorije, Ogledi o vizantijskoj duhovnosti i srodnim aspektima srpskog pesništva 20 veka” u izdanju Akademske knjige.
„Gromovićeva dvostruka kontekstualizacija Kostićevog stvaralaštva, u okviru srpske poezije i u okviru dijaloga sa vizantijskim nasleđem predstavlja najozbiljniji pristup delu ovog pesnika. Ove autorove studije, kao i druge objavljene, nesumnjivo predstavljaju nešto najvrednije što je do sada objavljeno o poeziji Slobodana Kostića“, piše u obrazloženju žirija za dodelu nagrada koju je saopštio profesor Bojović.
Zahvaljujući se na ukazanoj časti laureat Gromović je istakao da je osnova Kostićeve poezije mit ili zavet - kosovski i opšti kojem pesnik daje novi život.
– Kostić reaktualizuje srednjovekovni hronotop specifičnim pesničkim sistemom potrage „za izgubljenim vremenom i jezikom”, kako bi se to vreme, shvaćeno kao kategorija kulture i duhovnosti, kao što to rade Lalić, Pavić, Tešić, ponovo probudilo u ruho novog vremena i na književno umetničkom terenu koji više nema crkvena i liturgijska ustrojstva, već se širi u bogatom umetničkom polju moderne lirike – istakao je Gromović.
Svečanostima su prisustvovali monasi manastira Draganac, protojerej stavrofor Trajan Kojić koji je zajedno sa porodicom Kostić ustanovio ovu manifestaciju, starešina Crkve Svetog Marka arhimandrit Nektarije i sveštenstvo Eparhije raško-prizrenske.
U književno-umetničkom delu programa nastupali su pesnici Milan Mihajlović, Nenad Milošević, Nenad Jero Radenković, Milica Simonović, Bojana Miljković, Stanislav Kojić i KUD „Jovan Kojić”. Manifestaciju podržavaju Kancelarija za KiM, Ministarstvo kulture, lokalne institucije i porodica Kostić.