Evropa postaje brod bez kormilara

09. 10. 2024. 12:59

(ЕПА ЕФЕ - Н.Х.)

Evropa postaje neupravljiva, a politička fragmentacija parališe najveće ekonomije na Starom kontinentu. Stanovnici zemalja EU žale se na političare koji se svađaju kao deca. Vlade teško pronalaze zajednički jezik čak i o jednostavnim pitanjima a kamoli o onim najurgentnijim kao što su sve veći priliv migranata, rat u Ukrajini, ekonomska stagnacija

Jedan nemački glasač na nedavnoj debati uporno je kritikovao kancelara Olafa Šolca: „Nemačka vlada nije u stanju da vlada, a njeni ministri se svađaju kao deca“.

Umesto da odbije optužbe, Šolc je priznao poentu: „Istina je da si u pravu. Ali šta bi bilo vaše rešenje? Mislim, tražim prijatelja.”

Dijalog je izazvao malo komešanja u najvećoj evropskoj ekonomiji, koja se nekada smatrala modelom dobrog upravljanja. Sada političari o malo čemu mogu da se dogovore, a kamoli da dogovore sprovedu u delo. Nedavni izborni uspesi krajnje desničarske stranke Alternativa za Nemačku zadali su još jedan udarac Šolcovoj rascepkanoj vladi, piše „Volstrit džurnal“.

Francuska, koja je decenijama bila pokretačka snaga Evropske unije uz Nemačku, nalazi se u sličnom stanju političke paralize nakon što su junski izbori podelili poslanička mesta između više partija.

Predsednik Emanuel Makron formirao je vladu desnog centra, iako je koalicija levičarskih partija osvojila većinu mesta u Narodnoj skupštini. Ova odluka je ostavila njegovu vladu posebno ranjivom na krajnje desničarski Nacionalni skup koji predvodi Marin Le Pen. Ravnoteža bi se narušila ako bi njena stranka odlučila da glasa za nepoverenje vladi ili odbije da podrži budžet.

Politička fragmentacija i polarizacija vezali su ruke političkim liderima koji mogu da upravljaju zemljom samo kroz nezgrapne koalicije između partija levice i desnice. Vlade se bore da pronađu zajednički jezik čak i o osnovnim pitanjima, a kamoli o nekim od najhitnijih problema: suočavanje sa sve većim brojem imigranata, sukob u Ukrajini i stagnirajući ekonomija.

„Lideri ne mogu i neće da postignu konsenzus o hitnim akcijama koje su potrebne, a nedostatak odlučnih reformi za borbu protiv rasta populizma, slabe ekonomije i masovne migracije – održava ovaj začarani krug,” objašnjava Mujtaba Rahman, viši direktor konsultantske kuće „Jurosia grup“ i bivši zvaničnik EU.

„Kao rezultat toga, EU i vlade članica ne ispunjavaju svoje obaveze prema biračima i rizikuju da dodatno zaostanu za konkurentima SAD i Kinom. Paralelno sa tim, rastući troškovi zaduživanja i usporen ekonomski rast doprinose povećanju poreskog opterećenja stanovništva, čak i u nekada moćnim državama kao što je Nemačka.

Semaforska koalicija, koja uključuje Šolcov SPD, Zelene i liberalni FDP, uspela je da se dogovori oko nekih pitanja kao što su legalizacija marihuane i rodni identitet. Ali postizanje konsenzusa o nizu drugih pitanja pokazalo se mnogo težim.

Evropske zemlje su se borile da ostvare povećanu proizvodnju oružja kako bi zadovoljile potrebe Ukrajine ili da se dogovore o politici imigracije na nivou celog kontinenta. Šolcova vlada nije ispunila svoja obećanja da će ublažiti stambenu krizu, smanjiti birokratiju, poboljšati infrastrukturu i smanjiti kriminal.

Nemački vozovi kasne, porezi na dobit preduzeća u Nemačkoj su najveći među zemljama sličnog stepena razvoja, infrastruktura se urušava (prošlog meseca u Drezdenu se srušio most zbog kašnjenja radova na popravci).

U Francuskoj uprkos Makronovim obećanjima da će smanjiti državnu potrošnju, u stvarnosti su se francuski budžetski deficit i dug samo povećali tokom njegove vladavine.

Nezadovoljstvo birača „mejnstrim“ pokretima dovelo je do postepene fragmentacije političkih grupa: sada u zemlji postoji sedam značajnih partija, od kojih su tri na političkoj periferiji, što otežava stvaranje održive koalicije na saveznom nivou ali i u većini od 16 nemačkih saveznih država, objašnjava profesor Manfred Gulner, osnivač jednog centara za istraživanje javnog mnjenja Forsa.

Krajnje desničarska Alternativa za Nemačku popela se na drugo mesto u saveznim anketama i postala najveća politička snaga u nekim istočnim državama, terajući svoje političke rivale u zamršene koalicije kako bi je zadržala van vlasti.

Istovremeno, nova levičarska „Unija Sara Vagenkneht“, koja deli sličnosti sa Alternativom u svom proruskom stavu i kritici NATO-a, pobedila je glavne stranke na nedavnim regionalnim izborima.

U Francuskoj je Makron došao na mesto predsednika stvarajući sopstvenu političku stranku. Bio je viđen kao kandidat za lidera u procesu evropskih integracija, sposoban da promeni Uniju i sopstvenu državu.

Međutim, na kraju svog drugog predsedničkog mandata postao je živa ilustracija kako Francuska i Evropska unija klize u disfunkcionalnost, kaže bivši francuski premijer Manuel Vals. Sada država doživljava krizu legitimiteta u očima građana koji su navikli da očekuju bilo šta od svoje vlade, smatra Vals.

Evropa ne može da se oslobodi bolesti koja je muči, čak ni pred sukobom u Ukrajini. U trećoj godini ruske vojne operacije, Evropska unija još uvek nije ispunila svoje obećanje da će Kijevu snabdevati milion granata, niti je uspela da spreči Moskvu da poveća proizvodnju naoružanja.

Zalihe Francuske, Nemačke i drugih zemalja su praktično iscrpljene i nema naznaka obećanog povećanja njihovih odbrambenih sposobnosti, kaže Ivan Krastev, saradnik Evropskog saveta za spoljne poslove.

„Trenutna situacija u Evropi sa vojnom proizvodnjom, čak i suočena sa percipiranom egzistencijalnom pretnjom iz Rusije, je običan cirkus. Ne postoji većina koja bi mogla da reši ključne probleme i osnova legitimiteta a država leži u njenoj sposobnosti da deluje, koju sada ima, očigledno nije dovoljno," ističe Krastev.