Problemi sa Planom pobede Zelenskog

Boško Jakšić

22. 10. 2024. 20:30

Сусрет Володимира Зеленског и Лојда Остина јуче у Кијеву (Фото Бета-АП)

Kada su se u februaru na godišnjoj konferenciji o bezbednosti u Minhenu okupili zvaničnici sveta, gotovo svi su se zaklinjali u podršku Ukrajini – uz jedan uočljiv izuzetak. Republikanski senator Džej-Di Vens sumnjao je u američku pomoć Kijevu, promovisao pregovore sa Moskvom i, za razliku od ostalih senatora u delegaciji, odbio je da se sretne sa predsednikom Volodimirom Zelenskim.

„Mnogo je loših momaka širom sveta, i ja sam sada mnogo više zainteresovan za neke od problema na istoku Azije nego za Evropu”, izjavio je senator koga će pet meseci kasnije Donald Tramp odabrati kao republikanskog kandidata za potpredsednika SAD.

Džej-Di Vens je veliki protivnik pomoći Ukrajini, a znao je da povodom podrške Amerike bude skeptičniji od Trampa. On tvrdi da Ukrajina nema šanse da povrati svu teritoriju koja je danas pod ruskom okupacijom i da bi mirovni plan trebalo da zamrzne pozicije na sadašnjim linijama front – što je Kijevu neprihvatljivo.

Zelenskom je posle posete SAD više nego jasno da sudbina rata, čiji tok ne može da ga ohrabruje, ponajviše zavisi od rezultata američkih izbora. U Kijev se vratio sa više pitanja nego odgovora. Njegov kontroverzni i nerealno nazvan Plan pobede teško da je prodao predsedniku Džozefu Bajdenu i potpredsednici Kamali Haris.

Demokrate su ga ohrabrivale da ni po koju cenu ne prihvati formulu „Zemlja za mir”, koja je ravna „predlogu predaje”. Dobio je novih osam milijardi dolara pomoći, ali od isporuka raketa dugog dometa kojima bi gađao Rusiju i Vladimira Putina „prisilio na mir” po svemu sudeći nema ništa. Kao ni brzog članstva u NATO.

Susret sa Trampom mora da je bio obostrano iritirajući. Domaćin je u Njujorku ponavljao da ima „veoma dobre odnose” i sa Zelenskim i sa Putinom, što gost svakako nije želeo da čuje. Kao ni Trampovu često ponavljanu opasku da je šef Kremlja spreman za mir – pod njegovim uslovom da zadrži deo ukrajinske teritorije, što je Kijevu neprihvatljivo.

Zelenski je susret pohabanom diplomatskom frazom opisao kao „veoma produktivan”, ali se nije uzdržao da kasnije izjavi da Tramp „zaista ne zna kako da zaustavi rat”. Džej-Di Vensa je opisao kao „suviše radikalnog”.

Pošto je odbacio mirovne planove Kine i Brazila, ukrajinski predsednik je danima obilazio evropske prestonice pokušavajući da liderima u Londonu, Parizu i Rimu i novom generalnom sekretaru NATO objasni kako bi, uz pojačanu vojnu pomoć, promenio nepovoljan razvoj događaja na frontu.

„Plan je dizajniran da ojača Ukrajinu. Nema, po mom mišljenju, mesta skepticizmu partnera – ukoliko nisu uplašeni od Ruske Federacije”, uz dozu provokacije kaže Zelenski. „Želimo prvi korak – poziv na članstvo”, kaže on, ali ni oko toga nema mnogo entuzijazma, jer je NATO protiv članstva dok je zemlja u ratu.

U razgovorima sa šefom NATO-a Markom Ruteom i britanskim premijerom ponovo je pokrenuo pitanje upotrebe zapadnih raketa za gađanje ciljeva po ruskoj teritoriji. Pošto su Vašington i London skeptični, ne želeći da previše rizikuju posle tvrdih pretnji Vladimira Putina, a i Rim je protiv, podršku je potražio od francuskog predsednika Emanuela Makrona koji smatra da bi zahtevu Zelenskog trebalo dati podršku. Pariz je potvrdio da će njegova ovogodišnja pomoć Ukrajini od tri milijarde evra biti poslata, a da će početkom 2025. biti upućeni i lovci „miraž”.

Ukrajinski predsednik konačno je pred parlamentom u Kijevu obelodanio svoj Plan pobede od pet ključnih tačaka, od kojih su najvažniji zahtevi za bezuslovan hitan poziv za učlanjenje u NATO i pojačanje vojne podrške. U zamenu, Zapadu je ponudio učešće u eksploataciji mineralnih resursa i obnovi Ukrajine.

Ukrajinski plan, koji bi po zamislima autora prisilio Moskvu na mirovne pregovore i „pravedno” okončanje rata 2025, isključivo zavisi od saveznika, ali oni, žali se Zelenski, češće pominju reč „pregovori” nego „pravedno”. Nije to samo odgovor američkom savetniku za nacionalnu bezbednost Džonu Kirbiju koji je izjavio da je „pregovorni kraj najverovatniji ishod”, već i odanom savezniku, predsedniku Češke Petru Pavelu koji je jasno poručio da Ukrajina „mora da bude realna” i da razume da će „najverovatniji kraj rata biti da deo ukrajinske teritorije ostane pod ruskom okupacijom, privremeno”.

Da li se to priprema scenario iz 2014, kada je Rusija okupirala Krim a potom ga anektirala? Zapad je prihvatio politiku svršenog čina, a Zelenski bi da to izbegne po svaku cenu jer on pod „pravednim” mirom podrazumeva potpuno povlačenje ruske vojske sa svakog pedlja ukrajinske teritorije, uključujući i Krim.

Da bi pokušao da ostvari svoj plan, Zelenski traži članstvo u NATO, koje mu je obećano ali niko nije spreman da šalje poziv. Kako bi sprečio dalje napredovanje ruskih snaga na istoku, smatra da mora da odgovori gađanjem ciljeva u dubini ruske teritorije, ali saveznici su i oko toga uzdržani.

Zelenski je na najnovijem samitu EU u Briselu predstavio svoj plan i još jednom testirao političku volju Zapada, ali sve će zavisiti od rezultata američkih izbora 5. novembra. Ukoliko pobedi Tramp, od „plana Zelenski” nema ništa. Amerikanac promoviše „plan Putin”, a Zapad će se saglasiti sa tim jer ni zbog Zelenskog ni zbog Ukrajine nije pripravan da otvori sukob sa jednom od dve najveće nuklearne sile sveta.