Ovde je nekada bio manastir
(Фотографије Ј. Миловановић)
Srpska pravoslavna crkva juče je proslavila Prepodobnu Mati Paraskevu, Svetu Petku. Ovaj praznik posvećen je hrišćanskoj vizantijskoj podvižnici iz 11. veka kojoj su posvećene mnoge bogomolje širom naše zemlje, a jedna od njih nalazi se u selu Vitača.
Vitača se nalazi u okolini Ribarske banje i svakom ko želi da upozna ovaj kraj preporučuje se da se smesti u nekom od domaćinstava. Deo velikog gostoprimstva meštana jesu i priče o životu u ovom selu, njegovim stanovnicima i svemu što su uradili. Tako smo saznali i kako su podigli Crkvu Svetoj Petki.
Prema priči meštanina Vladice Jovanovića, krajem devedesetih u jednom seoskom dvorištu pored glavnog puta, koje pripada izvesnom Ljubiši Filipoviću, iznenada su kod starog hrasta počele da se pojavljuju zmije. Stotine njih izašlo bi i puzalo svuda po imanju, pritom ne povređujući ljude ni životinje. I niko nije mogao da otkrije odakle one dolaze, jedino su prepoznavali da nisu u pitanju otrovnice.
Jednog dana, meštani su čuli za jednu staricu koja bi mogla da im kaže šta se dešava. Pozvali su je i ona im je rekla da joj nameste postelju, jer želi da prespava u dvorištu, baš kod hrasta. Sledećeg jutra, saopštila je da se na tom mestu nekada nalazio manastir, ali je srušen i da bi trebalo da na tom mestu iskopaju bunar i sagrade crkvu posvećenu Svetoj Petki.
Nemajući kud, Vitačani poslušaše staricu i dogovoriše se da sagrade bogomolju i iskopaju bunar. Posekli su hrast i raspodelili među sobom zaduženja i počeli sa radovima.
Danas, prelepa mala crkva pored puta krasi jedno dvorište, a svako ko poželi, može se u njoj pomoliti i zahvatiti vodu sa bunara. Porodica koja tu živi, rado će otvoriti kapije, a posetioci mogu zahvatiti svetu vodu sa bunara. Zmija više nema, a trud meštana ogleda se u detaljima na bunaru i mnoštvu ikona u samoj crkvici.
Strogi život u Jordanskoj pustinji
Sveta Petka se rodila u selu Epivatu polovinom 10. veka. Poticala je iz imućne i pobožne porodice. Imala je brata Jevtimija, koji se zamonašio veoma mlad, kasnije postao episkop Maditski i svetitelj u gradu Maditu kod Galipolja.
Još kao devojčica, dok je sa majkom odlazila u crkvu, Sveta Petka je bila veoma pobožna. Posle smrti roditelja, željna podvižničkog života, napustila je roditeljski dom i otišla u Carigrad, gde se zamonašila u crkvi Svete Sofije i dobila ime Paraskeva. Zaputila se u Jordansku pustinju i živela strogim asketskim životom, gde se radi Hrista podvizavala sve do svoje starosti.
U doba pozne starosti, sanjala je anđela koji joj je rekao da napusti pustinju i vrati se u Epivat. U njemu je poživela još dve godine u neprestanom postu i molitvi. Upokojila se u 11. veku, a njene čudotvorne mošti su bile prenošene u Carigrad, u Trnovo, opet u Carigrad, pa u Beograd. Danas se nalaze u Rumuniji, u gradu Jašu.