Od Doline ruža do Doline jorgovana
Кенза Белхаж представила је књигу на изложби у Дому НС (Фото: Марко Спасојевић)
Živeti među Srbima znači živeti među prijateljima, rekla je sedamnaestogodišnja Kenza Belhaž, Marokanka odrasla u Beogradu u diplomatskoj porodici, dok je predstavljala svoj Dnevnik srpsko-marokanskog prijateljstva na svečanosti „Srbija u Frankofoniji” u Domu Narodne skupštine. Knjigu, koju u pisanim posvetama potpisuje i sa Kenza „Kenzić”, predstavila je i na francuskom, kao jeziku koji je jedan od mostova naša dva naroda, kako je rekla.
Priču o odrastanju i školovanju u Srbiji je napisala, inače, na pet jezika. Knjigu o svom „putovanju kroz upoznavanje lepota dve zemlje” Kenza, kao jedan od najmlađih istraživača diplomatskih odnosa, naslovila je sa „Put iz Doline ruža (pod Atlasom) u Dolinu jorgovana”. Kako nam je rekla, smatra privilegijom to što je mogla da je ispriča publici institucije kakva je međunarodna organizacija koja okuplja predstavnike zemalja u kojima se koristi i neguje francuski jezik. Ujedno, dodaje, koja se zalaže za demokratiju i kulturni razvoj.
– U Beograd sam iz Maroka stigla kao osmogodišnja devojčica i sećam se da su me kao dete koje se pribojavalo odlaska iz svog kraja sačekale raširene ruke dobrodošlice. U Srbiji su ljudi nasmejani, a drže do porodice i tradicije kao i mi u arapskom Maroku. Osećam Beograd kao svoj grad, danas za mene bogat i ličnim prijateljima. Još kao devojčica, družila sam se sa srpskim đacima iz Francuske škole i moji roditelji, diplomate, tome su se radovali. I osnovna i srednja škola, koju sad završavam, pružile su mi dovoljno znanja da ovu knjigu napišem kada su me, posle susreta u Etnografskom muzeju, na to ohrabrile supruga predsednika Srbije Tamara Vučić i primadona Jadranka Jovanović, predsednica stalne delegacije Narodne skupštine u Parlamentarnoj skupštini Međunarodne organizacije Frankofonija. Ali, pre svega, moja mentorka u istraživanju diplomatskih odnosa Srbije i Maroka – ambasador dr Ljiljana Nikšić, pomoćnik Ministarstva spoljnih poslova za javnu i kulturnu diplomatiju, čiji je sektor za diplomatiju podržao to izdanje kao zajednički projekat. Ovaj mali „udžbenik” o velikom prijateljstvu govori i o zajedničkoj ljubavi dva naroda prema francuskoj kulturi – rekla je za „Politiku” na tečnom srpskom Kenza, čiji je uzor Alber Kami, francuski pisac alžirskog porekla.
– Zamisao da opišem svoje „putovanje”, od polja jarkocrvenih ruža pod planinom Atlas do Doline jorgovana, nastaje kad sam čula priču kako je plave jorgovane u dolini Ibra svojoj supruzi Jeleni Anžujskoj zasadio u znak ljubavi kralj Uroš Prvi Nemanjić polovinom 13. veka. Impresionirala me je priča da je ona osnovala školu za mlade dame i držala časove na srpskom i francuskom jeziku pre više od sedam vekova. Saznala sam od svoje mentorke i da je bilo mnogo srpskih studenata na Sorboni, kao i da je počasni doktor nauke ovog univerziteta bio čovek koji je osvetlio čovečanstvo – Nikola Tesla. Takođe, videla sam na fotografiji najviše francusko priznanje – orden „Legija časti” – na grudima kralja Petra Prvog i pročitala da su Francuzi zbog neopisive hrabrosti u Prvom svetskom ratu proglasili Milunku Savić „srpskom Jovankom Orleankom” – kaže Kenza Belhaž koja, očigledno, u diplomatiju kreće s velikim entuzijazmom, ali već i solidnim znanjem.
Monografija „Srbija u Frankofoniji”
Povodom 185 godina srpsko-francuskih odnosa i 774 godine od braka Jelene Anžujske i Uroša Prvog Nemanjića, pod pokroviteljstvom Narodne skupštine, MSP i ambasade Srbije u Kanadi, objavljena je monografija „Srbija u Frankofoniji”. Ona se našla u rukama posetilaca izložbe fotografija značajnih ljudi i događaja koja je, pod istim nazivom, otvorena u Domu Narodne skupštine. U monografiji se navodi i da Srbija od 2018. ima status pridruženog člana Frankofonije, koja okuplja predstavnike 88 zemlja u kojima živi oko milijardu stanovnika planete.