Prečanski Srbi čuvaju sećanje na Prisajedinjenje
Детаљ са изложбе у Музеју Војводине (Фото С. Ковачевић)
Novi Sad – Istoričar-kustos Zoran Veljanović našao se pred nesvakidašnjim zadatkom kada je u Novom Sadu, uoči stogodišnjice Prisajedinjenja iz 1918. godine, dogovoreno da se napravi muzejska postavka posvećena tom istorijskom događaju. Zahtev je bio, kako se danas priseća, „krajnje bizaran” – nije postojao nijedan prikupljen predmet, nikakve zbirke, niti prostor u kome bi se to priredilo.
U društvu u kome je o toj ideji bilo razgovarano našao se i istoričar Slobodan Bjelica, a po njegovim rečima, razmišljalo se da li muzej Prisajedinjenja treba da bude samostalna ustanova ili odeljenje Muzeja Vojvodine, da li ga smestiti u Sremske Karlovce ili u Novi Sad, u zgradu na centralnom gradskom trgu, gde se događaj zbio. Izložba je nastala u saradnji sa ustanovama kulture u Vojvodini i obuhvata turbulentni period od sredine devetnaestog do sredine dvadesetog veka
Rešenje je nađeno osnivanjem odeljenja Muzej prisajedinjenja 1918. Muzeja Vojvodine, koji je i najmlađi deo ove ustanove sa tradicijom dugom 177 godina. Povodom obeležavanja ove godišnjice u zgradi muzeja u Novom Sadu je otvorena izložba o događajima i ličnostima koji se vezuju za 25. novembar 1918.
Tog dana je u Novom Sadu, ubrzo po oslobođenju u Prvom svetskom ratu, doneta odluka o priključenju tadašnjih austrougarskih oblasti Kraljevini Srbiji. Odluku je donela Velika narodna skupština Srba, Bunjevaca i ostalih Slovena iz Banata, Bačke i Baranje.
„Siguran sam da će, kako vreme bude proticalo i kako istoričari budu kritički i dubinski sagledavali naše lutanje kroz 20. vek, ovaj datum sve više dobijati na značaju”, kazao je dr Bjelica otvarajući izložbu „Zemlja i nebo, Srpska Vojvodina u srcu i duši”.
Izložba je nastala u saradnji sa ustanovama kulture u Vojvodini i obuhvata turbulentni period od sredine devetnaestog do sredine dvadesetog veka. U središtu su događaji i ličnosti koji su bili pokretači i nosioci političkih ideja i narodnog pokreta. Kroz njihov životni put i delovanje može se pratiti borba Srba za nacionalni opstanak i kolektivna prava (tlo, ime, jezik i vera).
Iz te borbe prečanskih Srba „za svoje parče zemlje i neba”, kako navodi Veljanović, prvi put su prikazani predmeti Muzeja prisajedinjenja 1918. malo poznati javnosti. Brojne su originalne fotografije, pisana i štampana dokumenta, među kojima su pasoš Vojvodstva Srbije i Tamiškog Banata sa imenima Srba (Vukovića, Igića), ili prvi pasoš (Đorđa Drobca iz Velikog Bečkereka) po ujedinjenju, iz 1919. godine.
Jedna fotografija donosi markantni lik i posvetu generala Stevana Hadžića, koji je bio komandant Prve srpske dobrovoljačke divizije u Rusiji. Tu je i oficirski beležnik (dnevnik) iz Valone, Milivoja Dimitrijevića. „To je iz vremena kad su prešli Albaniju i našli se na obali”, objašnjava Veljanović.
Kako je izgledalo skidanje zvona sa srpskih crkava za vreme Prvog svetskog rata, ne bi li se metal pretopio u vojne svrhe, svedoči fotografija koja prikazuje da su jednom takvom činu prisustvovali, između ostalog, sveštenik i Srbi. „Na poleđini su njihova imena. U znak žalosti skinuli su kape”, dodaje istoričar-kustos.
Među najistaknutijim Novosađanima tog doba, i događaja poznatog kao Prisajedinjenje, bio je ugledni advokat dr Ignjas Pavlas, prikazan na jednoj od izloženih fotografija kako sedi među omladinom-sokolima.
„U njegovoj advokatskoj kancelariji okupljali su se Srbi, Jaša Tomić i drugi, koji su i osnovali srpski narodni odbor u Novom Sadu, a Pavlas je bio u predsedništvu. Bio je učesnik Velike narodne skupštine i član Velikog narodnog saveta. Nažalost, stradao je 1942. u Raciji”, podseća Veljanović.
Učesnici Velikog narodnog saveta imali su svoje legitimacije, a jedna takva na ime Žive Vilotića nosi datum 25. novembar 1918. i deo je izložbe. Iza stakla muzejske vitrine je i trodimenzionalni predmet, zvono sa Velike narodne skupštine.
„Otkupili smo ga od porodice Zvicer. Oni su tvrdili da je sa Skupštine i dokumentarne fotografije Rista Marjanovića. Kad se ona uveliča, vidi se taj obris, upoređivali smo”, kaže kustos.
Odluci o prisajedinjenju prethodio je ulazak srpske vojske u Novi Sad 9. novembra i svečano otkrivanje spomen-table na Beogradskoj kapiji u podgrađu Petrovaradinske tvrđave, kuda su vojnici i konjica na čelu sa majorom Vojislavom Bugarskim prošli na putu do centra grada.
Izložba svedoči i tom svečanom skupu pred Beogradskom kapijom, na kojoj su sem bareljefa bili istaknuti i simboli srpske države, zastava i dvoglavi orao, dok je okupljeni narod stajao na bedemu utvrđenja i slušao govor majora. Inače, bareljef su okupatori 1941. skinuli i uništili, a njegova replika je postavljena 9. novembra 2013.
Veljanović navodi da je nedavno pribavljeno i nekoliko fotografija prvog dunavskog bana Dake Popovića.