Početak nuklearne zime
Ракета „топољ”
Kontrola nuklearnog naoružanja, šta je to? Pomalo miriše na plesan, veoma podseća na osamdesete godine prošlog veka. Vraća li se ona opet na centralni deo američko-ruske scene? Ili je gospodin Barak Obama u potrazi za nasleđem? Iako niko u Beloj kući nikada nije voleo reč „nasleđe”. Da li su, dakle, posle prekida pregovora u Ženevi o Sporazumu o smanjenju strateškog nuklearnog naoružanja, START-1, praktično i svi drugi američko-ruski sporazumi o raznim limitima i redukciji pojedinih kategorija naoružanja sada, zapravo, „zamrznuti”? Gospodin Obama ima problem jer se pitanje sporazuma START-1 (Sporazum o smanjenju strateškog naoružanja iz 1991), START-2 (Sporazum o daljem smanjenju strateškog naoružanja iz 1992.), START-3 (Sporazum koji je u projektu, a koji je trebalo da broj nuklearnih bojevih glava „spusti” na po 1.500 na obe strane), ABM ( Sporazum o antibalističkoj odbrani iz 1972, Amerikanci ga jednostrano napustili), CTBT (Sporazum o potpunoj zabrani nuklearnih proba iz 1996), dakle svi ti sporazumi sada su u SAD jako ispolitizovani. Republikanci su tokom predizborne kampanje težili da Demokratsku stranku predstave kao slabe u sferi odbrane. Koliko će to smanjiti manevarski prostor novoj administraciji ostaje da se vidi.
Po sporazumu START-1, SAD i Rusija su se obavezale da smanje svoje strateške nuklearne arsenale na oko 6.000 bojevih glava
za svaku zemlju, sporazum START-2 obavezao je SAD i Rusiju da smanje svoje strategijsko nuklearno naoružanje na oko 3.500 projektila za svaku zemlju do 2007. godine. Pre osam godina Donji dom ruskog parlamenta ratifikovao je i START-2 i CTBT, odnosno sporazum o potpunoj zabrani nuklearnih proba, koji je američki Senat odbacio još u jesen 1999. godine.
No, još je tada Vladimir Putin najavio da će Rusija odustati od svake kontrole naoružanja ukoliko SAD ne odustanu od planova o antibalističkoj raketnoj odbrani u Evropi. Moskvi je u to vreme smetao američki antibalistički raketni sistem na Aljasci, kao platforma za mnogo veći projekat, da bi danas Vašington najavio raspoređivanje tog sistema u Poljskoj i Češkoj.
Ratifikacijom ugovora START-2 Rusija je svojevremeno omogućila početak pregovora o sporazumu START-3, koji su u načelu definisali Boris Jeljcin i Bil Klinton u Helsinkiju 1998. godine. No, sada se i Moskva i Vašington zapravo vraćaju na početak priče o nuklearnom detantu. Jer, važnost sporazuma START-1 ističe krajem 2009. godine i pitanje je hoće li biti produžen. To automatski dovodi u pitanje sporazum START-2, predviđeni ugovor START-3 da i ne spominjemo, sporazum o ABM je napušten, cela arhitektura nuklearne bezbednosti se ruši. U ovom trenutku SAD još poseduju 5.174 nuklearne bojeve glave, dok Rusija u svom arsenalu ima oko 4.900 nuklearnih bojevih glava, s tim što je četvrtina ovog oružja i na jednoj i na drugoj strani još uvek spremna za lansiranje u roku od 15 minuta.
I tako Barak Obama uopšte i ne mora da traži nasleđe u odnosima sa Moskvom, on ga već ima, Džordž Buš se oko toga svojski potrudio. Ceo niz napuštenih i odbačenih ugovora o kontroli strateških nuklearnih arsenala. U kom će pravcu dalje ići ta priča zavisi od odluke nove administracije u Vašingtonu hoće li insistirati na postavljanju antibalističkog raketnog štita u Poljskoj i Češkoj. Istorijat odbrane od balističkih raketa govori u prilog tome da je ona veoma osetljiva na protivmere koje su mnogo jeftinije i lakše. Ruski „iskanderi” mogu da stignu u Belorusiju i u oblast Kalinjingrada za jedan dan i da budu odmah operativno spremni. No, ukoliko SAD nastave sa izgradnjom raketnog štita u Poljskoj i Češkoj od novih pregovora oko produženja važnosti sporazuma START-1 i START-2 nema ništa. Alternativa tome da se ne mogu dogovoriti za koliko bojevih glava da snize nuklearne arsenale jeste dogovor o snižavanju nivoa spremnosti za lansiranje tih bojevih nuklearnih glava. Naravno, ta bi alternativa mogla da bude intersantna samo ako SAD odustanu od raketnog štita u Evropi, jer američki raketni štit u Poljskoj i Češkoj tera Ruse da skraćuju vreme za reagovanje svojim raketama.
I tako stižemo do nove nuklearne zime u Evropi...