Početak nuklearne zime

22. 11. 2008. 22:00

Ракета „топољ”

Kontrola nuklearnog naoružanja, šta je to? Pomalo miriše na plesan, veoma podseća na osamdesete godine prošlog veka. Vraća li se ona opet na centralni deo američko-ruske scene? Ili je gospodin Barak Obama u potrazi za nasleđem? Iako niko u Beloj kući nikada nije voleo reč „nasleđe”. Da li su, dakle, posle prekida pregovora u Ženevi o Sporazumu o smanjenju strateškog nuklearnog naoružanja, START-1, praktično i svi drugi američko-ruski sporazumi o raznim limitima i redukciji pojedinih kategorija naoružanja sada, zapravo, „zamrznuti”? Gospodin Obama ima problem jer se pitanje sporazuma START-1 (Sporazum o smanjenju strateškog naoružanja iz 1991), START-2 (Sporazum o daljem smanjenju strateškog naoružanja iz 1992.), START-3 (Sporazum koji je u projektu, a koji je trebalo da broj nuklearnih bojevih glava „spusti” na po 1.500 na obe strane), ABM ( Sporazum o antibalističkoj odbrani iz 1972, Amerikanci ga jednostrano napustili), CTBT (Sporazum o potpunoj zabrani nuklearnih proba iz 1996), dakle svi ti sporazumi sada su u SAD jako ispolitizovani. Republikanci su tokom predizborne kampanje težili da Demokratsku stranku predstave kao slabe u sferi odbrane. Koliko će to smanjiti manevarski prostor novoj administraciji ostaje da se vidi.

Po sporazumu START-1, SAD i Rusija su se obavezale da smanje svoje strateške nuklearne arsenale na oko 6.000 bojevih glava

za svaku zemlju, sporazum START-2 obavezao je SAD i Rusiju da smanje svoje strategijsko nuklearno naoružanje na oko  3.500 projektila za svaku zemlju do 2007. godine. Pre osam godina Donji dom ruskog parlamenta ratifikovao je i START-2 i CTBT, odnosno sporazum o potpunoj zabrani nuklearnih proba, koji je američki Senat odbacio još u jesen 1999. godine.

No, još je tada Vladimir Putin najavio da će Rusija odustati od svake kontrole naoružanja  ukoliko SAD ne odustanu od planova o antibalističkoj raketnoj odbrani u Evropi. Moskvi je u to vreme smetao američki antibalistički raketni sistem na Aljasci, kao platforma za mnogo veći projekat, da bi danas Vašington najavio raspoređivanje tog sistema u Poljskoj i Češkoj.

Ratifikacijom ugovora START-2 Rusija je svojevremeno omogućila početak pregovora o sporazumu START-3, koji su u načelu definisali Boris Jeljcin i Bil Klinton u Helsinkiju 1998. godine. No, sada se i Moskva i Vašington zapravo vraćaju na početak priče o nuklearnom detantu. Jer, važnost sporazuma START-1 ističe krajem 2009. godine i pitanje je hoće li biti produžen. To automatski dovodi u pitanje sporazum START-2, predviđeni ugovor START-3 da i ne spominjemo, sporazum o ABM je napušten, cela arhitektura nuklearne bezbednosti se ruši. U ovom trenutku SAD  još poseduju 5.174 nuklearne bojeve glave, dok Rusija u svom arsenalu ima oko 4.900 nuklearnih bojevih glava, s tim što je četvrtina ovog oružja i na jednoj i na drugoj strani još uvek spremna za lansiranje u roku od 15 minuta.

I tako Barak Obama uopšte i ne mora da traži nasleđe u odnosima sa Moskvom, on ga već ima, Džordž Buš se oko toga svojski potrudio. Ceo niz napuštenih i odbačenih ugovora o kontroli strateških nuklearnih arsenala. U kom će pravcu dalje ići ta priča zavisi od odluke nove administracije u Vašingtonu hoće li insistirati na postavljanju antibalističkog raketnog štita u Poljskoj i Češkoj. Istorijat odbrane od balističkih raketa govori u prilog tome da je ona veoma osetljiva na protivmere koje su mnogo jeftinije i lakše. Ruski „iskanderi” mogu da stignu u Belorusiju i u oblast Kalinjingrada za jedan dan i da budu odmah operativno spremni. No, ukoliko SAD nastave sa izgradnjom raketnog štita u Poljskoj i Češkoj od novih pregovora oko produženja važnosti sporazuma START-1 i START-2 nema ništa. Alternativa tome da se ne mogu dogovoriti za koliko bojevih glava da snize nuklearne arsenale jeste dogovor o snižavanju nivoa spremnosti za lansiranje tih bojevih nuklearnih glava. Naravno, ta bi alternativa mogla da bude intersantna samo ako SAD odustanu od raketnog štita u Evropi, jer američki raketni štit u Poljskoj i Češkoj tera Ruse da skraćuju vreme za reagovanje svojim raketama.

I tako stižemo do nove nuklearne zime u Evropi...