Udruženi zločinački poduhvat u Holandiji

08. 11. 2024. 19:24

(Пиксабеј)

Vukovi su još u 19. veku nestali iz Holandije. Do tada im nije smetala ta najveća evropska dolina i veliki vazdušni pritisak jer je gotovo cela zemlja ispod nivoa mora. Već tada je Holandija bila prenaseljena ljudima, njihovim glavnim neprijateljem. Pojavili su se i prvi automobili, odnosno neprijatelj broj dva. Konačno, posle gotovo dva veka, 2015. godine Holandija je uspela da preseli prvog vuka iz Nemačke u opštinu Drente.

Tu postoji veliko parče divljine sa gustom šumom gde se naglo uvećavala populacija divljih svinja, omiljene lovine vukova. Prvog vuka toliko su slikali stari i mladi novinari, ali i običan narod.

(Piksabej)

Odmah ušao u mnoge fejsbuke, televizije i novine. Toliko se osilio da je paradirao kroz grad Drente kao neki iskusni maneken. Više se nikog nije plašio a bogami i deca su počela da ga miluju po glavi. Bilo mu je mrsko da juri divlje svinje i zečeve već se specijalizovao na mlade jaganjce.

Njih ionako ima znatno više od divljih svinja. Osim toga ovce su slobodne u prirodi, noću su u toru koji je ograđen samo kanapom zapetim na pedesetak centimetara visine. Stočari su se pobunili a država ih je savetovala da torove ograde bodljikavom žicom,  a danju da ih dobro čuvaju. Svoj ponos, prvog vuka Holandija ne daju ni za milion ovaca, a kamoli za par jaganjaca.

Ta afera nekako je zataškana i više nismo puno čuli o vukovima, sve do ove 2024. godine. U međuvremenu Holandija je uvezla još četiri vuka iz Nemačke. Nisu hteli francuske jer su oni previše razmaženi u odnosu na ove nemačke. Oni su dosta manji od sibirskih vukova ali su krvoločniji.

Vukovi, ako ostanu u jednom staništu šest meseci tu postaju tu starosedeoci (u Hoge Valiwe). U stanju su da dnevno naprave krug od 200 kilometra u potrazi za hranom. Ovim novima ne smeta ni bodljikava žica, vrlo vešto se podvlače ispod nje.

(EPA EFE - P.S.)

Onda su se počeli ređati incidenti. Prvo je pre par meseci vuk napao devojčicu. Onda ovih dana ogrebao je još jednu devojčicu i pre dve nedelje, kad se Holandija digla na noge izujedao je na mrtvo jednog sirotog psića.

E to mu Holanđani neće oprostiti.

Lakše bi mu oprostili da je izujedao nekog ministra ili čak Vildersa nego njihov, ponos i diku, malog psića. Tako su vukovi postali tema u Holandiji.

Agresivni vukovi su zasenila i Ukrajinu, Gazu, Bajdena, Trampa pa čak i gej paradu u Amsterdamu gde je bilo više od 80 brodova punih golaća.

Ovih dana se razvila ozbiljna diskusija: „Šta da raditi ako  sretnete vuka, ili šta uraditi ako ste sa psom?

Treba li psa držati na lancu i držati rastojanje od vuka? Da li ih treba upucati? Ko to ima pravo?

Ispostavilo se da su vukovi zakonski bolje zaštićeni i od belih medveda.

Mogu se upucati samo u izuzetnim situacijama. Onda se neki stručnjak iz ministarstva pravde oglasio sa tezom: Vuk može da se upuca samo ako se dokaže da je u svim ovim incidentima učestvovao jedan te isti vuk. Mislim se ja, šteta što Holandija nema jednu Karlu de Ponte u ministarstvu pravde.

(Piksabej)

Ona bi jednostavno proglasila svih pet holandskih vukova da su „jedan udruženi zločinački poduhvat“. Onda bi ih sve streljala po kratkom postupku i onako mrtve isporučila Nemačkoj.

Na kraju je mala devojčica otresito zaokružila ovu holandsku diskusiju. Devojčica koju je izgrebao vuk na pitanje novinara da li će smeti opet da ide u nacionalni park gde je vuk?

Odgovorila je kratko i jasno: „Da, ali više neću ići sama nego sa tatom.

Ovde se završila ova diskusija kao i moja priča.

                                     

 Tornado, Holandija

 

Pišite nam
 
Poštovani čitaoci, „Politika” je ponovo oživela rubriku „Moj život u inostranstvu”. Namenjena je pre svega vama koji živite izvan Srbije, širom sveta, koje je životni put odveo u neke nove nepoznate krajeve i zemlje.
Nadamo se da ste primetili da smo se i mi u međuvremenu malo promenili. Sašili smo novo, komotnije i udobnije digitalno odelo, ali i dalje smo prava adresa na koju možete slati svoja pisma, reportaže, zapise i fotografije.
Pišite nam kako je u tuđini ili u vašoj novoj otadžbini. Kako vam Srbija izgleda kad je gledate iz Vankuvera, Osla ili Melburna? Stanuje li nostalgija na vašim novim adresama?
A naša adresa je  mojzivot@politika.rs
Pravila su i dalje jednostavna: dužina teksta do pet hiljada slovnih znakova, da je zapisan u nekom uobičajnom formatu, najbolje vordu. Naslovi i oprema su redakcijski, tekstovi se ne honorišu i podležu uredničkim intervencijama.
Vaša Politika