Predlozi za bezbedniji saobraćaj
(Pixabay)
Biciklista sam 64 godine i vozač B kategorije 44 godine, s još važećom vozačkom dozvolom bez ograničenja. Na bicikl bez kacige i svetloodbojnog prsluka ne sedam. Bolje da me vide nego da me previde. Ispravnost bicikla se podrazumeva.
U Zakonu o bezbednosti saobraćaja piše da je za biciklistu dozvoljena širina od jedan metar od desne ivice kolovoza ili prepreke.
U jednosmernim ulicama često je dozvoljeno parkiranje, pa uvek postoji mogućnost da neko naglo otvori vrata a da prethodno nije pogledao u retrovizor ili preko levog ramena (poželjnije zbog mrtvog ugla). I eto nesreće ako je biciklista prevideo otvaranje vrata (nije krajičkom oka osmatrao levu unutrašnjost parkiranih vozila). Normalna reakcija je da tada biciklista naglo skreće i ako ima sreće ostaće čitav, ali s traumom više.
Zato treba razmisliti o ovoj marfijevskoj mogućnosti.
Mišljenja sam da u blizini škola treba zabraniti parkiranje duž ivice kolovoza zbog najmlađih školaraca jer su oni nevidljivi ili jedva vidljivi i najčešće nepredvidljivi. Ugledaju poznato lice preko puta i eto problema.
Otvorimo dobro oči, bio je svojevremeno bedž AMSJ ispisan rubom znaka za zabranu saobraćaja.
Možda bi elemente obuke koju primenjuje NAVAK – vožnja po klizavom, simulacija čeonog sudara, korišćenje mobilnih, pušenje pri vožnji, značaj vezivanja pojasa naročito u gradskoj vožnji... – trebalo uvesti u sve auto-škole. A kroz tehničko vaspitanje maksimalno podizati svest mladih o značaju bezbednog ponašanja u saobraćaju.
Smatram da bi najkvalitetniji vozači postajali ako bi dozvolu sticali obukom u srednjoj školi. Eto prilike da nam saobraćajni inženjeri ne odlaze na Zapad, a budžet roditelja bio bi rasterećen i ne bi bilo stresa pri brzinskim obukama. Jer, vozačka dozvola često znači život i ona ne sme biti roba na tržištu.
Ne brže od života.
Radoje P. Bogdanović