Jubilej vatrogasne službe Beograda
Ватрогасни дом из 1882. године на Студентском тргу (Фото лична архива)
Ove godine navršilo se 160 godina od preduzimanja prvih koraka za osnivanje stalne službe za gašenje sve češćih požara u Beogradu. Naime, 1864. godine donet je propis kojim je predviđeno formiranje požarne čete „kojoj će biti zadatak naročiti – gašenje požara”. Ali, do oživotvorenja ove odredbe u praksi prošlo je prilično vremena.
Tek 1880. godine u prestonom gradu osniva se profesionalna jedinica pod nazivom „Požarna četa opštine grada Beograda”, koja je imala 20 požarnika, uključujući i komandira čete. Dve godine docnije, požarnici su dobili svoj dom na današnjem Studentskom trgu, jednospratnu zgradu pored sadašnjeg Etnografskog muzeja Beograda. U njenom gornjem delu bili su kancelarija komandira i prostorije za smeštaj i rad požarnika, dok su se u prizemlju nalazili konji s odgovarajućom opremom za vuču i zaprežna kola natovarena buradima punim vode. Ispred zgrade stalno je dežurao stražar, koji je često bacao pogled na obližnje, 40 metara visoko, Kapetan Mišino zdanje, tada najvišu zgradu u Beogradu, na čijem se vrhu nalazila posebna osmatračnica. U njoj je jedan vatrogasac neprestano osmatrao okolinu tada nevelikog grada. Čim bi negde ugledao vatru, pomoću dugačke trube obaveštavao je iz sveg glasa stražara pokazujući – danju crvenom zastavicom, a noću fenjerom – gde je izbio požar. Stražar bi zvoncetom alarmirao na uzbunu pa bi se požarnici brzo spuštali do konja, uprezali ih u kola s buradima punim vode i jurili na intervenciju beogradskom kaldrmom udarajući stalno u veliku klepetušu čiji se zvuk nadaleko čuo.
U ovoj zgradi požarnici su proveli više od pola stoleća, sve do 1935. godine, kad su se uselili u novosagrađeni Vatrogasni dom na obodu Tašmajdanskog parka. U ovoj planski građenoj zgradi imali su mnogo pogodnije uslove za boravak i rad, kao i garaže za motorna vozila, koja su još 1929. godine zamenila dotadašnja zaprežna kola s konjskom vučom. U ovom domu vatrogasci su proveli tri decenije, ali kako se za to vreme grad širio i rastao, a služba kadrovski i tehnički jačala, postojeća zgrada je sve manje odgovarala nastalim promenama. Umesto prvobitnih 60, sada je tu boravilo 188 vatrogasaca, pa je u jednoj sobi spavalo čak po 40 ljudi, dok je u garažama, umesto desetak vozila, sada bilo 23.
Zato je šezdesetih godina prošlog veka odlučeno da se gradi novi, veći i moderniji Vatrogasni dom, i to na Vračaru, gde se sada nalaze Narodna biblioteka Srbije i spomenik Karađorđu. S ovom idejom nisu se slagali urbanisti, pa je određena nova lokacija – u Ulici Mije Kovačevića na Paliluli. Ovaj teren, na kojem se ranije nalazila ciglana, trebalo je raščistiti i sanirati podzemne vode, zbog čega se gradnja odužila, pa je dom završen tek 1965. godine. Bila je to zgrada mnogo veća od one na Tašmajdanu, s dosta garaža, radionica, tornjem za sušenje vatrogasnih creva, prostorija za rad vatrogasaca, spavaona, kancelarija, učionica, sportskom dvoranom, restoranom i lepom svečanom salom sa 200 mesta. U ovom modernom zdanju beogradski vatrogasci borave i danas – blizu 60 godina.
Kako se za to vreme Beograd mnogo izgradio, proširio i uvećao do dvomilionske metropole, u svakoj opštini podignute su lokalne vatrogasne stanice iz kojih se brže i efikasnije može intervenisati u slučaju požara. Godine 1979. nabavljen je vatrogasni brod za intervencije na rekama i u priobalju, a u poslednje vreme koriste se i helikopteri s opremom za gašenje požara iz vazduha. Danas je Vatrogasna brigada Beograda vrlo značajna bezbednosna služba, koja uspešno obavlja protivpožarnu zaštitu stanovništva, objekata i imovine u našem glavnom gradu.
Sveta Jokić,
Beograd