Roditelj mora biti oslonac detetu žrtvi

Branka Vasiljević

12. 11. 2024. 12:29

Родитељи морају да буду упућени у то шта најмлађи раде на мрежама (Pixabay)

Živimo u doba u kojem se deca sa vrlo lošim sadržajima susreću od najranijeg uzrasta i već tada može da se dogodi da postanu zavisni od onlajn igranja, da budu uvučeni u kocku, a preko društvenih mreža postanu i žrtve internet predatora. Zbog toga je uloga roditelja ključna kada se dete nađe u situaciji za koju ni iskustvom, ni emocijama nije pripremljeno.

– Deca nisu svesna sa čime se suočavaju na društvenim mrežama od „Tiktoka”, preko veoma moćne gembling industrije koja ih vrbuje.

Pred njih se postavljaju različiti izazovi, a oni na njih odgovaraju ne razmišljajući. I ako čuju da se neko u nekom od tih izazova povredio, oni smatraju da se to njima neće dogoditi. Živimo u veoma teškom dobu, prepunom nasilja – od video-igrica do crtaća – rekao je za „Politiku” Saša Živanović, potpredsednik Instituta za bezbednosni menadžment i nekadašnji načelnik Odeljenja za borbu protiv visokotehnološkog kriminala u MUP-u. Kako je ukazao, deca nisu svesna da je večno sve što napišu i objave na internetu.

Zbog toga je važno da ih roditelji kada dobiju telefon, tablet, laptop ili kompjuter upoznaju i sa prednostima, ali i sa štetnim pojavama i načinima kako da na njih reaguju.

– Postojala je ideja da se uz telefon, tablet, konzolu za igranje, laptop, kompjuter koji se proda nalazi i uputstvo za roditelje za bezbedno korišćenje tog uređaja, jer uloga roditelja sa dobijanjem ovih uređaja raste i ključna je. Oni moraju da sa detetom pričaju – kao što ga pitaju šta je bilo novo u školi isto tako moraju i da ga pitaju ima li šta novo na telefonu. Važno je da roditelji izgrade poverenje sa svojim detetom. Ako to uspeju, onda su pobedili. To poverenje se gradi strpljivo. Kada dete uradi nešto dobro treba to pohvaliti, ali i stimulisati da kaže ako mu se dešava nešto neobično na društvenoj mreži, jer deca su naivna, mnogo radoznala, ne razmišljaju i lako upadnu u zamke. Veliki su izazovi pred njima, a šta će sve biti sa dolaskom veštačke inteligencije ne smem ni da pomislim – ističe Živanović.

(Ilustracija Srđan Pečeničić)

Pomoć roditelja posebno je važna kada najmlađi postanu žrtve predatora. – Roditelji tada moraju da budu blagi sa detetom, moraju da ga prigrle, da mu kažu da nije ono krivo, da to može svakom da se dogodi… A odrasli u takvim situacijama različito reaguju. Neki deci budu podrška, a neki, nažalost, reaguju i burno. Dokazi koje mi pronalazimo su drugačiji od onih koji se nalaze prilikom ostalih istraga. Tamo su dokazi nož, pištolj, eksplozivne naprave… a naši dokazi se nalaze na nekom od elektronskih uređaja. Sećam se jednog slučaja kada smo jednom od roditelja rekli da je njegovo dete bilo žrtva internet nasilnika i da je s njim komuniciralo putem mobilnog telefona. On je u naletu besa uzeo telefon i razlupao ga sekirom. Drugi otac je takođe svoju kćer napao, ali rečima, kako on radi i to na crno u inostranstvu da bi ona imala laptop. I onda umesto da roditelj bude oslonac detetu, on ga napadne u jednom od najtežih trenutaka u životu – priča Živanović.

Ima ipak i drugih primera – primera dobre saradnje i sa policijom, i sa stručnjacima, a prvenstveno sa detetom.

– Imali smo slučaj desetogodišnje devojčice koja je bila žrtva seksualnog predatora i koja se nakon toga potpuno povukla u sebe. Otac nije mogao da dopre do nje, pa smo odlučili da uključimo stručnjake iz Centra za socijalni rad. Došle su dve žene, koje su se devojčici predstavile kao tatine prijateljice. One su uspele da dete usmere da nacrta ono što voli i ono što ne voli. Na papiru gde se nalazilo ono što ne voli bio je muški lik, a na papiru gde su lepe stvari bio je lik žene i kuce. Kada je imenovala muški lik dete je napisalo i ime zlostavljača. To nam je pomoglo u istrazi. On je inače bio u pritvoru, ali smo na taj način lakše identifikovali žrtvu. Taj muškarac je zahvaljujući sudiji osuđen na maksimalnu kaznu. Tu je presudnu ulogu odigrao roditelj koji je dao saglasnost da našu istragu usmerimo u pravom smeru – ističe Živanović.

Registar pedofila postoji, ali nije javan

Marijin zakon, koji je donesen 2013. godine nakon smrti osmogodišnje Marije Jovanović, koju je silovao u i ubio komšija Mladen Ogulinac, omogućio je postojanje registra pedofila.

– Mnogi građani traže da on bude javan. Odluka o tome nije još uvek donesena. Ali to je vrlo kompleksno pitanje. Nedavno sam čitao da su građani u Brazilu provalili u policijsku stanicu, izvukli pedofila i javno ga zapalili. Zamislite šta bi moglo da se dogodi da je taj registar kod nas javan?! Kod nas postoji obaveza da se osoba registrovana na listi pedofila svakog meseca javi u policijsku stanicu, da obavesti specijalne službe kada napušta zemlju, da kaže gde ide, kod koga će i gde da živi, koliko će se zadržati… a ima i zabranu pristupa svim objektima gde borave deca – školama, vrtićima... pa se to na neki način drži pod kontrolom – kaže Saša Živanović.