Može li se ohladiti planeta

13. 11. 2024. 16:24

(Pixabay)

Globalno zagrevanje postaje merljiva objektivna činjenica i njegove uzroke ne znamo u potpunosti, ali to daje prostor za razne dvosmislene manipulacije – od viška ljudi, krava, svih ljudskih aktivnosti, a rešenje je uvek tu pred očima.

Famozni karbonski otisak, višak ugljen-dioksida, koji kao deo atmosfere upija sunčevu energiju, samo je deo slagalice, jer da je tako, kako bi uopšte radili fotonaponski paneli, kako bi se pregrevale betonske i krovne površine. Najveći deo sunčeve energije još stiže do površine planete, a mnogo manji deo biva upijen u atmosferi. Kad bi plodne površine bile ostavljene na miru, biologija bilja upila bi najveći deo viška ugljen-dioksida, ali čovek birajući kvari taj posao, verujući da pametno upravlja.

Suština pregrevanja površine planete je naprosto u sve većem dodavanju energije svih vrsta, koja na kraju završava kao toplota, a sposobnost hlađenja površine planete ostaje ista, a u stvari se smanjuje, jer je sve manje snega i leda kao zaštitnih spasonosnih prirodnih reflektujućih materijala.

Umesto dažbina na karbonski otisak, trebalo bi uvesti dažbine na faktor hlađenja. Svaka nuklearna centrala, u istoj meri koliko stvara energije, treba da obezbedi i hlađenje.

Neosporno je da su fotonaponski paneli zeleno rešenje buduće proizvodnje energije. Ali ona danas nije dovoljno zelena, jer je svaki kilovat proizvedene struje praćen sa više kilovata upijene toplote sunčevog zračenja, koje zagreva atmosferu mnogo efikasnije od ugljen-dioksida. Pri tome samo pregrevanje fotonaponskih panela smanjuje njihovu efikasnost. Rešenje je u stvaranju hibrida, tj. već postojeće ploče postale bi i toplotni kolektori i dvostruka funkcija tih fotonaponskih ploča za korišćenje najvećeg dela sunčeve energije za sanitarnu vodu, akva-parkove i moguće skladištenje toplote za hladne periode.

Ova tema je tek dotaknuta, ali prekrivanje svih površina jeftinim reflektivnim materijalima u urbanim sredinama sigurno bi odmah prepolovilo troškove hlađenja leti, znači utrošak skupe električne energije za krajnje besmislen način klimatizacije svega i svačega što dalje pregreva planetu, a postaje toplotne pumpe koje su u tu svrhu desetak puta energetski efikasnije.

Prekrivanje krovnih površina reflektujućim materijalima, umesto sve težih i tamnijih crepova, koji se danju pregrevaju, a noću nas besomučno zagrevaju u okruženju naše mikroklime.

Sigurno nekoliko miliona kvadratnih kilometara u svetu zauzeto je krovnim površinama bez ikakve energetske funkcije osim gole inercije zaštitne svrhe.

To je opšte poznato, primenljivo lako i odmah, a zašto toga još odavno nema možda je pitanje koje ukazuje na drugu stranu klimatske medalje.

Mr Tomislav Suhecki,
slikar