Decu od malih nogu treba učiti toleranciji

Katarina Đorđević

16. 11. 2024. 18:04

Бранкица Јанковић (Фото/ Бета/М. Обрадовић)

Kao vodeća snaga razvoja i promena, mladi mogu da daju doprinos u gotovo svim oblastima života. Zato je važno pružiti im istinsku priliku da slobodno izraze svoje mišljenje o svim pitanjima koja ih se tiču, kako u porodici, tako i u zajednici. Od vrednosti kojima ih učimo i primera koje dajemo zavisi u kakve će ljudi oni odrasti. Diskriminatorski stavovi stvaraju se u najranijem dobu razvoja ličnosti – zbog toga su obrazovanje i kultura ključni za razvoj bilo kog društva, istakla je Brankica Janković, poverenica za zaštitu ravnopravnosti.

mladiOvim rečima ona je otvorila godišnju konferenciju „Svi treba da znaju šta ravnopravnost znači”, koja se tradicionalno organizuje povodom 16. novembra, Međunarodnog dana tolerancije, i ove godine posvećena je podizanju svesti o značaju edukacije dece i mladih o pojmu diskriminacije i njenom suzbijanju kroz promovisanje tolerancije i ravnopravnosti, uključujući i rodnu ravnopravnost.

Ona je ocenila da se najveći broj pritužbi kancelariji poverenika za zaštitu ravnopravnosti podnosi zbog diskriminacije na osnovu starosnog doba, zdravstvenog stanja, pola i nacionalne pripadnosti. Istraživanje koje se radi na svake tri godine pokazuje da naši sugrađani imaju najveći stepen socijalne distance prema Romima, migrantima i LGBT osobama. Međutim, broj pritužbi ne odgovara u potpunosti realnom stanju, jer postoji i velika diskriminacija na osnovu imovinskog stanja. „Naročito je opominjuća i poražavajuća činjenica da su ovoj vrsti diskriminacije izložena deca. Zbog toga škola ne sme da bude samo mesto gde se deca ocenjuju, već i mesto gde ona sklapaju prijateljstva, uče se toleranciji i različitosti, odnosno pobedama i porazima”, ukazala je Jankovićeva.

Ministarka prosvete Slavica Đukić Dejanović izjavila je da to ministarstvo primenjuje afirmativne mere u cilju povećanja dostupnosti obrazovanja na svim nivoima, kao i da aktivno promoviše rodnu i svaku drugu ravnopravnost. „Tamo gde nema tolerancije javlja se nepravda, nasilje, govor mržnje i zato pozivam sve da uložimo svu svoju energiju i izgradimo kulturu dijaloga. Biti tolerantan znači biti spreman da poštuješ i uvažavaš razlike koje postoje među ljudima, da poštuješ različite kulture, ali i oblike izražavanja. Biti tolerantan ujedno je i priznanje univerzalnih ljudskih prava i sloboda drugih”, navela je ministarka Đukić Dejanović.

Ambasador Evropske unije u Srbiji Emanuele Žiofre istakao je da je poštovanje različitosti osnovni princip i filozofija u vrednostima Evropske unije. „To je u našem DNK i Srbija je, kao zemlja kandidat koja je na putu ka članstvu u EU, prihvatila te koncepte i vrednosti. Zato naglašavamo da to mora biti aspekt svakodnevnog života, da to treba da bude u zakonima, u politikama, u strategijama i u našem svakodnevnom iskustvu”, rekao je Žiofre, napominjući da je tolerancija veoma moćan princip i kamen temeljac inkluzivnog društva.

On je podsetio da deca od malih nogu treba da uče i odrastaju kroz obrazovni sistem koji je vođen principima tolerancije i dodao da se za nekoliko dana zatvara petnaestogodišnji projekat koji se tiče inkluzivnog obrazovanja u Srbiji.

Otvarajući panel pod nazivom „Nastavnik/roditelj sam, tim se dičim”, psiholog i novinar Miša Stojiljković, koji vodi popularni podkast „Tata, ti si lud”, ocenio je da je društvo u kome živimo veoma nasilno i netolerantno, pa ne možemo očekivati da škola ispuni važan zadatak – da nauči decu kritičkom mišljenju i toleranciji. On je istakao da postoji veoma malo poverenja između nastavnika i profesora, podsećajući da su nekada zbog „keca” u školi roditelji vikali na dete, a sada viču na nastavnika.

Anđelka Petrović, profesorka srpskog jezika u Matematičkoj gimnaziji, ocenila je da su u našem društvu komunikacione veštine veoma zakržljale, pa se sve manje slušamo, a sve više napadamo i branimo od napada.

– Kada se dogodilo masovno ubistvo u školi „Vladislav Ribnikar”, dobili smo instrukciju da deci držimo predavanja o empatiji. Znajući da se empatija ne razvija pričanjem, već pokazivanjem, ja sam u gimnaziju dovela dete izbeglicu iz Burundija kako bi naši đaci sa njim razgovarali o njegovom životu i mogućnostima daljeg školovanja, savetujući ga kako se priprema za prijemni ispit i kako da izabere željenu školu – zaključila je ona.