Da se vra­te gu­ske u Ba­nat

16. 11. 2024. 17:56

Без богате трпезе и добре капљице није прошла ни овогодишња „Гушчијада” (Фото/ Мирослава Обадић)

Osto­ji­će­vo – U ba­nat­skom se­lu Osto­ji­će­vo sla­vi­la se gu­ska. Na osmoj po re­du ma­ni­fe­sta­ci­ji „Da­ni gu­sa­ka” u pri­pre­mi spe­ci­ja­li­te­ta uče­stvo­va­lo je 55 eki­pa, od ko­jih su ne­ke sti­gle iz Ma­đar­ske i Ru­mu­ni­je, što je ovoj svet­ko­vi­ni da­lo i me­đu­na­rod­ni ka­rak­ter, a do­šli su i tak­mi­ča­ri iz ce­le Sr­bi­je.

Bez bo­ga­te tr­pe­ze i do­bre ka­plji­ce ni­je pro­šla ni ovo­go­di­šnja „Gu­šči­ja­da”, ka­ko u Osto­ji­će­vu zo­vu tra­di­ci­o­nal­nu ma­ni­fe­sta­ci­ju „Da­ni gu­sa­ka”. Me­šta­ni su od to­ga na­pra­vi­li pra­vu ma­lu fi­lo­zo­fi­ju, pa su se po­red tak­mi­če­nja u ku­va­nju je­la od gu­šči­jeg me­sa, hva­ta­nju i či­šće­nju gu­sa­ka, bi­ra­nju naj­lep­še i naj­ve­će gu­ske, uče­sni­ci pri­ja­vlji­va­li za pra­vlje­nje ko­la­ča i tor­ti na sta­rin­ski na­čin, oce­nji­va­le su se ra­ki­je, pek­me­zi i raz­ne ga­stro­nom­ske đa­ko­ni­je.

– Uče­stvu­jem tre­ći put na ovoj ma­ni­fe­sta­ci­ji. Ku­vam su­pu od gu­ske i pe­če­nje. Sve se autoh­to­no pri­pre­ma. Isec­ka se me­so za su­pu, a pe­če­nje se pri­pre­ma u ko­ma­di­ma. Ne­ma po­seb­ne taj­ne za pri­pre­ma­nje spe­ci­ja­li­te­ta od gu­šči­jeg me­sa. Ako i po­sto­ji taj­na, on­da je to da me­so mo­ra da bu­de pr­vo­kla­sno i za­či­ni či­ne ču­da – ka­že za „Po­li­ti­ku” Fe­renc Šo­uc iz ma­đar­skog gra­da Me­ze­tur.

Gu­la­ši, pa­pri­ka­ši, su­pe, pe­če­no me­so, čvar­ci, sa­mo su ne­ki od spe­ci­ja­li­te­ta ko­ji se pra­ve na „Da­ni­ma gu­sa­ka”. Ve­ći­na tak­mi­ča­ra od­lu­či­la je da ku­va per­kelt, je­lo slič­no pa­pri­ka­šu.

– Naj­pre sam is­pr­žio luk, po­tom sam sta­vio me­so, do­dao za­či­ne, a na­kon to­ga i sit­nu pa­pri­ku. Kod nas ne­ma mno­go gu­sa­ka kao u Ba­na­tu, a ret­ko se i ku­va­ju je­la od gu­šči­jeg me­sa – na­vo­di Jo­žef Hor­gas iz Sr­bo­bra­na.

Struč­ni ži­ri je uz zvu­ke bub­nja pri­la­zio štan­do­vi­ma tak­mi­ča­ra, što je ce­lu at­mos­fe­ru uči­ni­lo sve­ča­nom i va­žnom.

– Oce­nju­je­mo do­ru­čak, su­pe, pa­pri­kaš i pe­če­nja. Re­ci­mo, kod pa­pri­ka­ša od­mah gle­da­mo ka­kva je bo­ja, gu­sti­na, ku­va­nost i ukus. Ni­je do­bro da pa­pri­kaš mno­go klju­ča dok se ku­va, naj­bo­lje je da se pri­pre­ma na ti­hoj va­tri – ob­ja­šnja­va nam Ištvan Bi­kib­ki, član ži­ri­ja iz Ade.

Gu­šči­je me­so je vr­lo kva­li­tet­no, ali ga iz do­ma­će pro­iz­vod­nje u me­sa­ra­ma i pro­dav­ni­ca jed­no­stav­no ne­ma. Za raz­voj gu­ščar­ske pro­iz­vod­nje, ma­ni­fe­sta­ci­je po­put ove u Osto­ji­će­vu, ko­ja oži­vlja­va se­o­ski tu­ri­zam spe­ci­ja­li­te­ti­ma od gu­šči­jeg me­sa, uka­zu­ju i na ne­is­ko­ri­šće­ni po­ten­ci­jal uz­go­ja gu­sa­ka u Sr­bi­ji.

– Ne­ka­da je u se­li­ma bi­lo pu­no gu­sa­ka, a sa­da ih je sve ma­nje. Ta­kvo sta­nje tre­ba­lo bi na ne­ki na­čin da se po­pra­vi i da ih ov­de u Ba­na­tu bu­de bar ma­lo vi­še. Tru­di­mo se da se ta tra­di­ci­ja na­sta­vi – is­ti­če Mi­kloš Re­per­ger, glav­ni or­ga­ni­za­tor ma­ni­fe­sta­ci­je „Da­ni gu­sa­ka”.

Tra­di­ci­o­nal­noj at­mos­fe­ri sa­ve­znik je bi­lo i le­po vre­me, što je u kom­bi­na­ci­ji sa či­ta­vim do­ga­đa­jem do­pri­ne­lo da se oku­pi ve­li­ki broj lju­di ko­ji su uži­va­li u do­ma­ćim de­li­ka­te­si­ma od gu­šči­jeg me­sa i do­broj za­ba­vi. Ako je po­treb­no oprav­da­nje za od­la­zak na „Gu­šči­ja­du”, tre­ba re­ći da se u gu­šči­jem me­su na­la­ze mno­gi mi­ne­ra­li i vi­ta­mi­ni ko­ji su va­žni za or­ga­ni­zam, a da je gu­šči­ja mast iz­u­zet­no le­ko­vi­ta.