Teške optužbe Samarasa na račun Micotakisa
Шеф владе дуго трпи критике страначког колеге (Фото EPA-EFE/Zoltan Balogh)
Od našeg dopisnika
Atina – Bivši grčki premijer Adonis Samaras, koji je na čelu vlade bio od 2012. do 2015. godine, izbačen je iz redova vladajuće Nove demokratije. Posle niza kritika koje je Micotakisu, spoljnoj politici koju vodi i ekonomskim merama koje preduzima, Kirijakos Micotakis je nekadašnjem lideru partije poručio da mu više nije mesto u njenim redovima.
Poslednja kap koja je prelila čašu je bio intervju Samarasa listu „To Vima” kojim se, po oceni vlade, na neprihvatljiv način bavio nacionalnim problemima, jer se ponovo stavio iznad partije izjavama koje su bile usmerene na njeno podrivanje i predstavljale su opasnost za stabilnosti zemlje, što se neće tolerisati te, tako, partija ubuduće nastavlja bez njega.
Još 1992. Adonis Samaras, koji je tada bio ministar spoljnih poslova, prvi put je dao ostavku na poslaničku funkciju i napustio partiju. Već sledeće godine je osnovao svoju stranku u kojoj su mu se pridružili istomišljenici, što je posredno dovelo do pada vlade Konstantina Micotakisa. Sada, posle tri decenije provedene u redovima Nove demokratije ponovo ga isključuju. Jedno vreme su tolerisane njegove kritike, ali su presudile javno izrečene negativne ocene na račun premijera koji, kako je rekao Samaras, prema Turskoj vodi popustljivu politiku. Samaras smatra i da je sadašnjem šefu diplomatije Jorgosu Gerapetritisu vreme da podnese ostavku jer „nema mesta za one koji zagovaraju drugarstvo i spokojstvo sa Turskom”. Prema njegovoj oceni, vlada svojim postupcima i pregovorima sa Turskom vodi državu ka gubitku jurisdikcije nad ostrvima, odnosno eksploataciji ogromnih morskih teritorija. Samaras optužuje premijera Micotakisa i da se zajedno sa predsednikom Kipra tokom samita u Budimpešti „dobro zabavljalo u društvu turskog predsednika Erdogana i albanskog premijera Rame”. On smatra da Grčkoj sada treba novi predsednik i da to mesto treba prepustiti takođe bivšem premijeru Kostasu Karamanlisu, te da je očigledno „vladi potreban kompas jer ne vidi gde srlja”.
Posle odluke o isključenju, Samaras je nastavio sa optužbama, optužujući Micotakisa da „nema osećaj samokontrole, da je odsečen od elektorata i da je sada na čelu partije koja samo podseća na Novu demokratiju” te da će o svemu „suditi narod i istorija”.
U reakciji vlade se navodi da je Samarasu previše dugo tolerisano pravo da kao bivši premijer ima svoje mišljenje, ali da je sada očigledno da više nije reč samo o ličnom stavu već očiglednom neslaganju sa Micotakisovom politikom, pri čemu se „otvoreno i provokaciono koristi lažima”.
Isključenje Samarasa nije samo „bomba” za partiju nego i za vladu, pa potencijalno čak i za stabilnost zemlje. Jer, Samaras nije samo bivši premijer nego i ideološki protivnik Micotakisa sa očiglednom namerom da pokuša da destabilizuje vladu. On je i političar koji predstavlja desno krilo partije i koji u parlamentu ima još deset poslanika istomišljenika koji, ukoliko reše da i sami odu, vladinu većinu dovode u ozbiljan problem. Sve to stvara klimu za moguće prevremene izbore, naročito ako Samaras odluči da formira svoju partiju.