O zločinu na Petrovačkoj cesti
(Фото Р. Ћурковић)
O zločinu na Petrovačkoj cesti štampa piše već duže od 20 godina. Pisala je i „Politika”, između ostalog, i 30. oktobra ove godine. Reč je o „junaštvu” hrvatskih pilota iz avgusta 1995. godine, u toku operacije „Oluja”, nad bespomoćnom kolonom izbeglica iz Krajine, koja se kretala ka Srbiji. Ničim neugroženi, piloti su iz aviona dejstvovali po koloni, ubivši i ranivši civile i decu. To je udžbenički primer ratnog zločina.
Znam da je u ratovima devedesetih godina prošlog veka bilo zločina s obe strane. Ovde je, međutim, poznato ko je, kada i na koji način izvršio nedelo. Piloti su građani republike Hrvatske. Hrvatsko tužilaštvo uporno odbija da se pokrene proces protiv aktera zločina, pri čemu srpska strana nudi dokaze.
Sve ovo dovodi do nekih zaključaka: Žrtve iz Krajine se tretiraju kao neka niža rasa. Poznato je iz Drugog svetskog rata kako je sve tretirana ta niža rasa. Evropska unija, čiji je Hrvatska član, ne pokazuje interesovanje za navedeni slučaj, odnosno neće da se meša u unutrašnje poslove Hrvatske.
Ne isključujem da bi neko od okrivljenih pilota imao i neke olakšavajuće okolnosti na sudu. Međutim, njihovo procesuiranje je imperativ 21. veka. Sve ovo je čisto pravni slučaj i nema veze s politikom.
Hrvatsko pravosuđe je palo na ispitu civilizacije i pokazuje da neki zločini protiv civila druge nacije i vere ostaju nekažnjeni.
Miodrag Poleksić,
penzioner iz Beograda