Pomen stradalim rodoljubima u Subotici
Одавање почасти код споменика „Балада вешаних” (Фото А. Исаков)
Subotica – Poštovaoci antifašističke borbe u Drugom svetskom ratu 18. novembra položili su vence kod spomenika „Balada vešanih”, odajući počast 15 mladih antifašista koji su obešeni na taj dan 1941. godine.
„Uloga SUBNOR-a i svih antifašista je da ovu ideju prenosimo mladim generacijama, učenicima i onima koji dolaze i da istaknemo da se cena slobode branila životom. Potomci, mi koji živimo posle tih vremena i događaja baštinimo slobodu, živimo u miru i slobodi, i mladim generacijama treba preneti da moraju da cene i da ih podsećamo kako na ovaj dan, tako i ostalih značajnih istorijskih datuma”, rekao je Aleksandar Toković, predsednik subotičke organizacije SUBNOR-a.
Među okupljenima bili su i učenici Osnovne škole „Ivan Goran Kovačić” kao i Politehničke škole, koja u svom nazivu nosi upravo datum 18. novembar. Oni su položili cveće i pročitali imena stradalih rodoljuba.
Zvonko Stantić, istoričar, kaže da ga je iznenadilo način na koji su učenici u Gimnaziji i u Osnovnoj školi „Jovan Mikić” obeležili 10. oktobar i oslobođenje Subotice. „Mi treba da znamo šta se ovde zaista događalo, jer nikad se ne zna šta se može ponovo dogoditi. Jako je bitno znati šta se dešavalo, posebno u mnogonacionalnom gradu. Subotica je bila van velikih ratnih događanja, a uprkos tome imala je ogroman broj žrtava. U imeniku žrtava Drugog svetskog rata na teritoriji opštine Subotica su pobrojane 7.032 žrtve, imenom i prezimenom i gde su poginuli. To je užasno veliki broj. Zbog toga je bitno da mi deci pokažemo da je potrebno čuvati dobar odnos među narodima, da se ne povode za provokacijama, jer svaki rat počinje podizanjem međunacionalnih tenzija. Treba deca a i mi da budemo svesni već u prvim trenucima kada to krene, kuda to vodi”, kaže Stantić.
Spomenik „Balada vešanih” rad je vajara Nandora Glida, koji je i sam, kao Subotičanin, prisustvovao vešanjima rodoljuba. Među onima koji su stradali bili su mladi komunisti, Jevreji, radnici i aktivisti, a jedina žena među njima bila je Lola Vol. U jednom od sećanja Glid je njeno vešanje ovako opisao: „Ide na vešanje doterana, očešljana, preskače barice da ne pokvasi cipele.”
Stradali su na vešanje dovedeni iz Žute kuće, u kojoj je bila smeštena kontraobaveštajna služba mađarskih okupacionih snaga i gde se nalazilo i mučilište. Pre nego što su ubijeni danima su isleđivani i surovo mučeni.