Višejezičko cvrkutanje

28. 11. 2008. 22:00

Сналажљиви царић

ORNITOLOGIJA
Posmatrači ptica su već odveć svesni da kada jedna vrsta primeti jastreba i oglasi uzbunu, druge vrste polete u zaklon. Nepoznato je bilo to da li je ova višejezička sposobnost urođena (utisnuta) ili ptice uče zov na uzbunu drugih ptica na poslu.

Sada se ispostavlja da se prepoznavanje poziva na uzbunu, čak i onih prilično drugačijih od drugih vrsta, može dodati rastućem repertoaru stvari koje su ptice u stanju da nauče, navodi se u istraživanju pod rukovodstvom ekologa koji proučava ponašanje pernate bratije Roberta Magrata iz Nacionalnog univerziteta u Kanberi (Australija). Istraživačka družina koju je predvodio puštala je snimke zova različitih vrsta ptica carićima (Malurus cyaneus) i nadgledala odazivanje.

Carići koji žive u australijskij Nacionalnoj botaničkoj bašti i drugim parkovima u Kanberi pobegli su od poziva na uzbunu i jedne (Malurus cyaneus) i druge (Sericornis frontalis) sabraće, ali ne i od cvrkuta koji nisu bili na uzbunu, a poticali su od ružičasth kakadua (Cacatua roseicapilla). I prvi (Malurus cyaneus) i drugi (Sericornis frontalis) carići imaju vrlo slične zvuke za uzbunjivanje, veoma piskave i izuzetno visoke, tako da je ptica istog roda koja ih je slušala, možda, automatski prepoznala kao znak opasnosti.

Ali dok dve vrste carića dele isto prebivalište u oblasti Kanbere, samo prvi (Malurus cyaneus) obitavaju u Makveri močvarnom rezervatu prirode u Novom Južnom Velsu, što je van dometa drugih (Sericornis frontalis). Kada su naučnici ovde oglasili pomenuti zov, prvi su bežali od poziva na uzbunu iste vrste, a upozorenje druge vrste i kakadua nije ih uznemirilo. To ukazuje, kaže Robert Magrat, da prvi carići su morali da čuju poziv na uzbunu drugih i da nauče da on označava opasnost, a ne da im je to urođeno.

U drugom ogledu pokazano je da su prvi carići u Kanberi bežali i na cvrkut novoholandskog medojeda (Phylidonyris novaehollandiae), s kojim žive u istom životnom prostoru. Medojedov zov na uzbunu je nizak, ponavljajući ton koji se brzo spušta, prilično drugačiji od krika carića. „To pokazuje da su u stanju da nauče pozive koji se veoma razlikuju od njihovog”, objašnjava Robert Magrat. „A razlika je kao u učenju dva slična evropska jezika i učenja tajlandskog”. Medojedov poziv na uzbunu puštan je i unazad da bi ispitivači bili sigurni da prvi carići prosto ne beže od zastrašujućeg zvuka. Iako je ljudima zvučao poput štektanja mitraljeza, carići su pogledali nagore i nisu se razbežali!

Naučiti koji zov označava opasnost ima smisla, smatra Den Blumstin, stručnjak za životinjsko sporazumevanje i ponašanje na Kalifornijskom univerzitetu u Los Anđelesu. „Životinje koje su plen moraju da se usklade s pojavama koje im pružaju podatke u vezi s grabljivcima. Učenje ih čini osetljivim na promene u okruženju, na sve što najavljuje pretnju”, zaključuje on.

Novi nalazi pokazuju da bi čuvari prirode trebalo da ptice koje žive u zarobljeništvu upoznaju sa zovom na uzbunu lokalnih vrsta pre nego što ih puste na slobodu.