Nevidljivi donosilac ustava BiH

25. 11. 2008. 22:00

Od prvog dana pregovora u Dejtonu nastala je pometnja jer su hrvatska i muslimanska delegacija u svom pregovaračkom bagažu donele strategiju koja je podrazumevala da će Srbi i Slobodan Milošević, kao i do tada, imati negativan stav prema svemu.

„Sloba ih je razbio na samom početku, ispoljio je neviđenu kooperativnost”, svedoči u razgovoru za „Politiku” Jovan Kovačić, ondašnji šef izveštačke ekipe Rojtersa iz Dejtona.

Čak su i američki izvori saopštili da je bio pomalo smešan potpuni krah pregovaračke strategije Zagreba i Sarajeva, zbog čega je izgubljeno dva-tri dana, dok se njihove delegacije ne saberu i ne izađu s novim predlozima.

Jedno od ključnih pitanja u pregovorima ticalo se budućeg ustava Bosne i Hercegovine, na čijem je nacrtu, po rečima Kovačića, mesecima radio ogroman tim vrhunskih američkih stručnjaka. Sadržaj predloga bio je jedna od najbolje čuvanih dejtonskih tajni.

Sove, osim što poleću u ponoć, izgleda da preuzimaju na sebe i kurirske poslove, pa je kopija nacrta ustava osvanula u hotelskoj sobi jednog od rojtersovaca.

„Neko nam je tokom noći poturio ispod vrata taj papir. Bio je to dar sa neba, u nedelji gladnoj informacija”, seća se Kovačić. „Odmah smo počeli analizu dokumenta, a domaćini su totalno odlepili. Čak je bilo pretnji da će nam zabraniti izveštavanje zbog teškog kršenja pravila igre. Njima je bilo važno da saznaju odakle nam dokument, a nama je najveći problem bio da utvrdimo njegovu autentičnost, jer nismo znali s koje strane je stigao taj poklon. Šta ako je uvaljotka?”

Na to pitanje niko nije mogao rojtersovcima da saopšti jasan odgovor, sve njihove osobe za kontakt „pravile su se lude”, a oni nikome nisu mogli da pokažu dokument, naročito ne domaćinima. 

„U svakom slučaju, zagrizli smo metak i zvali najveće svetske stručnjake, da bar još nekoliko dana živimo s tom pričom. Ni danas ne znam ko nam je tu kopiju doturio”, kaže Kovačić.

U hotelu u kome je njegova ekipa bila smeštena, nalazila se i najveća diskoteka u celom okrugu. Vremenom je postala omiljeno mesto neformalnog okupljanja članova delegacija, a naročito bodigardova koji su brinuli o vođama delegacija. Spektakularno je izgledalo kada se grle, ljube i zajedno napijaju ti ljuti neprijatelji.”

 Diskoteka, naravno, nije bila samo mesto za kalambure, što je prepoznao i lokalni „Dejton tajms”, koji je jednog dana izvestio da je ministar inostranih poslova BiH Šaćirbej dao ostavku – Rojtersu.

Sagovornik nam pojašnjava da je ekipa ove agencije radila 24 sata, u smenama. Jedne noći, po okončanom poslu, dva sata posle ponoći, u diskoteci je zatekao Šaćirbeja koji je čekao da Rojtersu saopšti važnu vest.

„Rekao nam je da je upravo dao ostavku Aliji Izetbegoviću”, seća se Kovačić i pominje Harisa Silajdžića koji uopšte nije bio fokusiran na to da i sam pruži pozitivan doprinos završetku dejtonskih pregovora, za razliku od drugih koji nisu štedeli sebe.

„Jedini Silajdžićev cilj bio je da ukloni svog glavnog rivala u bosanskim vlastima, Šaćirbeja, što mu je konačno i uspelo. Nastao je mali problem, jer vest saznajemo u diskoteci, posle pola noći. Treba snimiti Šaćirbeja, ali da se ne vidi da je malo ’izmoren’. Zato su probuđeni vrhunski stručnjaci za osvetljenje i kamermani, pa smo koliko-toliko uspeli da ga prikažemo u pristojnom svetlu. Pod oznakom hitno pustili smo vest u svet, što je probudilo članove delegacija i novinare koji su sebi priuštili malo spavanja. Ujutro se ispostavilo da je Šaćirbej ’zaboravio’ da saopšti ostavku Aliji Izetbegoviću, pa je ovaj to saznao od Rojtersa.”

Otuda i onaj naslov u „Dejton tajmsu”.