Kijev hoće „nekakvu„ pobedu
Воз хране” грађанима Харкова понудио је ћурку за амерички Дан захвалности Фото ЕПА-ЕФЕ/Сергеј Козлов
„Ukrajina ne može silom da povrati Krim. Nemamo snage za to. Ne možemo sebi da dozvolimo da izgubimo nove hiljade ljudi, da oni nestanu, samo da bismo povratili poluostrvo. Ostaje nam jedino da se oslonimo na diplomatiju“, izjavio je pre nekoliko dana ukrajinski predsednik Volodimir Zelenski.
Da li ova izjava može da se tumači kao izvestan korak bliže ka prestanku oružanog sukoba Kijeva i Moskve pokazaće se u narednim danima. Valja dodati i da je pomenuti jasno istakao da njegova zemlja na vojnom planu definitivno ne može da uradi ništa bez konkretne strane pomoći.
Podsetimo, „Plan pobede” koji je Zelenski pre nekoliko nedelja predstavio svojim parlamentarcima i stranim saveznicima, nije izazvao posebnu pažnju. Uostalom, nije otišao dalje od prethodnih zahteva da Ukrajina dobije poziv za pristup u NATO i EU, više naoružanja bez restrikcija za njegovu upotrebu, bezbednosne garancije, perspektivu za poratni razvoj. Naravno, traženo je i da Rusija povuče svoje oružane snage sa svih ukrajinskih teritorija...
Tada je Zelenski najavio da u njegovom obraćanju saveznicima postoje i tri zahteva koje ne želi da obelodani. Sudeći po prošlonedeljnim dešavanjima to bi mogla da bude aktuelna (prećutna) američka saglasnost za upotrebu dalekometnih raketa, pa čak i dozvola da Ukrajina krene u izgradnju nuklearnog potencijala.
Ipak, kao glavna dilema ostaje: šta bi ukrajinski narod prihvatio kao – „kraj rata“? Jer o tome definitivno nema saglasnosti, ni na unutrašnjem planu, ni u odnosima sa saveznicima sa zapada. Koga bi slavili kao pobednika: svoju vojsku, eventualne „oslobodilačke” strane trupe, kako bi definisali buduće granice, kom delu sveta bi se okrenuli? Da li bi pristali da ih i dalje vodi vlast koja ih je još 2014. uvukla u sukob sa dojučerašnjim prvim komšijama i svojim delovanjem učinila da zemlja izgubi trećinu teritorije? Šta bi im značila tuđa pobeda na ukrajinskom tlu, pošto sopstvenu ne mogu da izvojuju?
Po svoj prilici, Evropa je prilično blizu prihvatanja stanja koje je usled vojnih operacija nastalo na terenu. Ovaj sukob je iscrpeo državne blagajne svih na Starom kontinentu, takođe u ne maloj meri i američke novčane rezerve što je svakako dovelo i do smene u Beloj kući u Vašingtonu. Svemu tome moraće da se prilagode i Ukrajinci. Kako oni koji su tokom bombardovanja bili primorani da žive po podrumima, tako i oni drugi koji su dane provodili pod tuđim nebom, pa i na tuđ račun.
Svima je jasno da Evropska unija nije ni spremna ni voljna da preko noći primi Ukrajinu u svoje redove. Ipak, radi se o zemlji koja je u ratu čiji ishod je i dalje neizvestan i čija budućnost, ekonomska i politička, u ovom trenutku izgleda prilično maglovito. Pogotovo što na dizanje evropske rampe čekaju i neke druge zemlje, i to poduže. Među takvima je i Srbija. Popuštanje samo jednom kandidatu, bez podrobnih i prihvatljivih objašnjenja, ostale bi lako moglo da okrene na drugu stranu, ka Rusiji i Kini.