Neka bude više filantropa
„Палата науке” за време реконструкције (Фото М. Спасојевић)
Reč filantrop je grčkog porekla i znači čovekoljubac, onaj koji voli ljude ili onaj koji ljudima čini dobra dela. To je, naravno, skopčano s finansijama, pa su filantropi, ako imaju taj osećaj, uglavnom bili bogati ljudi: porodica Rotšild u Americi, Ilon Mask i Bil Gejts – najbogatiji ljudi sveta, mnogi bogati Amerikanci koji su podigli slavne univerzitete Harvard, Jejl, Kembridž, Stenford, Kolumbiju... Kod nas je filantropija dominirala u 19. i početkom 20. veka. Veliki filantropi bili su Kapetan Miša Anastasijević, Sima Andrejević Igumanov, Persida Milenković, Nikola Spasić i najpoznatiji među njima – Ilija Milosavljević Kolarac. Bila su to vremena pojačane empatije prema ljudima, pa je i broj filantropa bio značajan.
Ali, došla su neka druga vremena. Iz medija saznajemo da ova mala zemlja, koja nema ni sedam miliona stanovnika, ima oko 60.000 milionera. Verujem, u evrima. Ništa neobično: ljudi rade, pa zarade. Ali je neobično da se skoro niko ne seti da od tih silnih miliona priloži i neki dinar za napredak srpskog naroda, kao što je to uradio Kolarac sa svojom zadužbinom, Igumanov sa svojom palatom, Persida Milenković sa crkvom na Senjaku, Nikola Spasić s blokom sjajnih zgrada u Knez Mihailovoj.
Ipak, neko je spasao čast nesuđenim filantropima: Miodrag Kostić, veliki srpski privrednik, osnivač „MK grupe” i rodonačelnik savremenog srpskog biznisa, koji se pružio daleko preko granica Srbije. Još dok nije znao da boluje od teške bolesti, Miodrag Kostić je srpskom narodu zaveštao „Palatu nauke” – velelepno zdanje na uglu Takovske i Kralja Milana, zgradu nekada moćne Jugobanke. Pre nekoliko dana zastao sam s velikim strahopoštovanjem pred ovim zdanjem. Skinute su skele, pa je blesnulo u punom sjaju. Gore su velika slova „Zadužbina Miodraga Kostića”, a dole – „Palata nauke”. Prava donacija velikog čoveka. Vrednost te donacije je oko 25 miliona evra, a za takvu zadužbinu, bez presedana u našem poratnom periodu, skidamo kapu pred jedinstvenim filantropom i srpskim dobročiniteljem.
Ko zna, možda će taj čin velikog i neponovljivog biznismena Kostića postati zarazan. Ali protiv ove zaraze nećemo morati da tražimo vakcinu.
Profesor Nikola Rackov