Danas je Sveti Alimpije

Jovana Milovanović

09. 12. 2024. 05:04

(Фото Ј. Миловановић)

Srpska pravoslavna crkva danas slavi Svetog Alimpija Stolpnika. Ovaj nepokretan praznik, u crkvenom kalendaru upisan podebljanim slovom, posvećen je hrišćanskom asketi iz sedmog veka. Ovaj svetitelj je veoma poštovan u srpskom narodu, a po brojnosti svečara je na petnaestom mestu kod Srba. Alimpijevdan uvek pada u vreme Božićnog posta i zbog toga je praznična trpeza uvek posna.

Rođen je oko 522. godine u Hadrijanopolju u maloazijskoj oblasti Paflagoniji. Najpre kao ekonom, a potom kao đakon služio je u crkvi u Andrijanopolju kod episkopa Teodora, koji ga je prihvatio nakon očeve smrti.

Na sajtu SPC stoji navedeno:

“Sluga Hristov Alimpije rođen je u Adrijanopolju gradu Paflagonijskom. Gospod ga izabra Sebi na službu još od utrobe matere. Jer kao trudna i pred sam porođaj mati njegova imade noću ovakvo viđenje: učini joj se da ona drži na rukama veoma lepo jagnje, koje na rogovima svojim imađaše dve zapaljene sveće. - A kada dođe vreme da se rodi Alimpije, jaka Božanska svetlost ispuni sobu: to beše predznak buduće svetlosti vrlina njegovih, pošto je on imao postati svetilnik sveta. A kada po porođaju mati njegova zaspa, ona u snu imade ovakvo viđenje: svi žitelji grada stiču se u njenu sobu i okružuju novorođenče pevajući psalme i sve štene pesme. - Ova viđenja mati zapamti, slažući ih u srcu svom i pitajući se: Šta li će biti od ovoga deteta?”

(Foto Vikipedija)

Usamljenički život

Iako je bio voljen od svih, uvek je težio usamljeničkom načinu života. Prvo je pobegao na istok u grad Evhait, ali su ga odatle vratili Teodor i ljudi iz njegovog kraja. Pošto je želja da živi usamljenički preovladala, povukao se na jedno grčko groblje od kog su ljudi bežali zbog verovanja u demonska priviđenja. Tu se nastanio na jednom stubu, prethodno uklonivši paganske simbole i postavivši krst. Na stubu je na hladnoći i vrućini, u postu i molitvi, proveo veći deo života, oko 53 godine. Zbog toga je nazvan stolpnikom i ostao je dosledan uprkos iskušenjima i podsmehu ljudi.

Posle nekog vremena, ljudi su počeli da ga poštuju i da mu dolaze radi utehe, pouke i isceliteljskih moći u koje se verovalo. Pored njegovog stuba najpre je podignuta crkva posvećena velikomučenici Efimiji, koja mu se javila u snu, a onda i dva manastira, jedan muški i jedan ženski. U ženskom manastiru živele su Alimpijeve majka i sestra Marija, a on je sa svog stuba, primerom i rečima, ukazivao ljudima put ka spasenju. Ustanovio je tipike, odnosno manastirske propise prema kojima su se vladali monasi u oba manastira.

Četrnaest godina pred smrt, Alimpiju su obolele noge, tako da više nije mogao da stoji. Živeo je 118 godina i preminuo 640. godine u vreme vizantijskog cara Iraklija. Njegova lobanja se nalazi u riznici svetogorskog manastira Kutlumuš.